Obrana Vladimira Zagorca pred Vrhovnim sudom opovrgava glavne argumente optužbe i tvrdi:

Zagorec tvrdi da je ključna svjedokinja lagala

10.05.2009.
u 19:50

Nakon što je Državno odvjetništvo u svojoj žalbi zatražilo povišenje prvostupanjske kazne V. Zagorcu sa sedam na maksimalnih 10 godina zatvora, prema Vrhovnom sudu RH otišla je i žalba Vladimira Zagorca, kojega zastupa odvjetnik Zvonimir Hodak. Zagorec traži da drugostupanjski sud preinači presudu, da je odbije zbog zastare, a okrivljenika oslobodi “jer nije dokazano da bi počinio djelo koje mu se stavlja na teret”. Zagorec u žalbi upozorava na niz “bitnih povreda kaznenog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja”.

Ključne teze Zagorčeve obrane o glavnim akterima u procesu

Istina oko Pukanića?
Kao jednu od velikih pogrešaka suda, Zagorec ističe odluku da se iz spisa izdvoji prethodni iskaz, pokazalo se ključne svjedokinje Snježane Šiprag, a dan u listopadu 2006. Za obranu je ovaj iskaz krucijalni dokaz da Šiprag ne govori istinu i da joj sud nije trebao “pokloniti vjeru”.

Tada je u DORH-u Šiprag izjavila “da Zagorec neosporno zna, kao što sam i naprijed navela da ja i danas posjedujem dokumentaciju koja se odnosi na trgovinu oružjem, te sam ja iz razloga osobne sigurnosti pa i želje da u slučaju da mi se slučajno nešto dogodi, dio dokumentacije dala na uvid i čuvanje g. Pukaniću u kojega imam i povjerenje...” Na ročištu u prosincu 2009. Šiprag pak kaže ovo: “Nikada nisam dokumentaciju iz MORH-a predala Ivi Pukaniću niti sam to bilo gdje izjavila, a ja njemu nisam previše niti vjerovala, kao ni jednom novinaru...”

U biti obrana ovdje dokazuje da je u predmetu Petrač, zbog otmice Zagorčeva sina, Šiprag, svjedočeći u korist Petrača, pa poslije u procesu protiv Zagorca, dala o istoj stvari dva potpuno različita iskaza. Zagorec u žalbi podsjeća da je, uostalom, sudac istog, Županijskog suda u Zagrebu (Turudić) odbacio iskaz S. Šiprag. Dakle, tada je za sud S. Šiprag bila nepouzdanim svjedokom, da bi, sada, pred istim sudom (a sucem Plešom) postala “krunskim svjedokom”.

A kopije za dragulje?
Nakon “lika i djela” S. Šiprag, Zagorec u žalbi ističe nove nepodudarnosti. Premda je sud zaključio kako se iskazi svjedoka Šiprag, Petrač i Barbarić međusobno podudaraju, obrana ističe bitne nepodudarnosti – u kojoj se sobi nalazio sef, jesu li u njemu bile dvije ili jedna torba. Barbarić, nadalje, svjedoči o dragom kamenju zelene boje, a Petrač i S. Šiprag tvrde da je kamenje bilo još i u crvenoj i plavoj boji.

Utvrđeno je da je S. Šiprag sustavno fotokopirala svu moguću dokumentaciju MORH-a o plaćanju oružja, ali baš nije – specifikacije o dragom kamenju!? Petraču je sud omogućio da ne otkrije imena osoba putem kojih je trebao prodati dijamante, kao što je sud i pokojnom Pukaniću dopustio da ne otkrije tko mu je dao plastične kutijice dragulja. Obrana smatra da je sud pogriješio i u kvalifikaciji kaznenog djela, jer da se ne radi o zloporabi položaja i ovlasti, te da je za eventualna druga djela već nastupila i zastara.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije