Nakon što je Državno odvjetništvo u svojoj žalbi
zatražilo povišenje prvostupanjske kazne V. Zagorcu sa sedam
na maksimalnih 10 godina zatvora, prema Vrhovnom sudu RH
otišla je i žalba Vladimira Zagorca, kojega zastupa
odvjetnik Zvonimir Hodak. Zagorec traži da drugostupanjski sud preinači
presudu, da je odbije zbog zastare, a okrivljenika oslobodi
“jer nije dokazano da bi počinio djelo koje mu se stavlja na
teret”. Zagorec u žalbi upozorava na niz “bitnih
povreda kaznenog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja”.
Ključne
teze Zagorčeve obrane o glavnim akterima u procesu
Istina oko Pukanića?
Kao jednu od velikih pogrešaka suda, Zagorec ističe odluku
da se iz spisa izdvoji prethodni iskaz, pokazalo se ključne svjedokinje
Snježane Šiprag, a dan u listopadu 2006. Za obranu je ovaj
iskaz krucijalni dokaz da Šiprag ne govori istinu i da joj
sud nije trebao “pokloniti vjeru”.
Tada je u DORH-u Šiprag izjavila “da Zagorec
neosporno zna, kao što sam i naprijed navela da ja i danas
posjedujem dokumentaciju koja se odnosi na trgovinu oružjem, te sam ja
iz razloga osobne sigurnosti pa i želje da u slučaju da mi se slučajno
nešto dogodi, dio dokumentacije dala na uvid i čuvanje g.
Pukaniću u kojega imam i povjerenje...” Na ročištu
u prosincu 2009. Šiprag pak kaže ovo: “Nikada
nisam dokumentaciju iz MORH-a predala Ivi Pukaniću niti sam to bilo
gdje izjavila, a ja njemu nisam previše niti vjerovala, kao
ni jednom novinaru...”
U biti obrana ovdje dokazuje da je u predmetu Petrač, zbog otmice
Zagorčeva sina, Šiprag, svjedočeći u korist Petrača, pa
poslije u procesu protiv Zagorca, dala o istoj stvari dva potpuno
različita iskaza. Zagorec u žalbi podsjeća da je, uostalom, sudac
istog, Županijskog suda u Zagrebu (Turudić) odbacio iskaz S.
Šiprag. Dakle, tada je za sud S. Šiprag bila
nepouzdanim svjedokom, da bi, sada, pred istim sudom (a sucem
Plešom) postala “krunskim svjedokom”.
A kopije za dragulje?
Nakon “lika i djela” S. Šiprag, Zagorec
u žalbi ističe nove nepodudarnosti. Premda je sud zaključio kako se
iskazi svjedoka Šiprag, Petrač i Barbarić međusobno
podudaraju, obrana ističe bitne nepodudarnosti – u kojoj se
sobi nalazio sef, jesu li u njemu bile dvije ili jedna torba. Barbarić,
nadalje, svjedoči o dragom kamenju zelene boje, a Petrač i S.
Šiprag tvrde da je kamenje bilo još i u crvenoj i
plavoj boji.
Utvrđeno je da je S. Šiprag sustavno fotokopirala svu moguću
dokumentaciju MORH-a o plaćanju oružja, ali baš nije
– specifikacije o dragom kamenju!? Petraču je sud omogućio da
ne otkrije imena osoba putem kojih je trebao prodati dijamante, kao
što je sud i pokojnom Pukaniću dopustio da ne otkrije tko mu
je dao plastične kutijice dragulja. Obrana smatra da je sud
pogriješio i u kvalifikaciji kaznenog djela, jer da se ne
radi o zloporabi položaja i ovlasti, te da je za eventualna druga djela
već nastupila i zastara.
Obrana Vladimira Zagorca pred Vrhovnim sudom opovrgava glavne argumente optužbe i tvrdi: