Pravosuđe predstavlja jedan od glavnih stupova društva i ako je pravosudni sustav neovisan, stabilan i stručan, to se pozitivno preslikava na stanje u društvu u smislu vladavine prava, zaštite ljudskih prava, odnosno funkcioniranja države, a iz toga proizlazi i gospodarski napredak. Nažalost, vrijedi i obrnuto: loš pravosudni sustav dovodi u pitanje funkcioniranje države i ugrožava obavljanje njenih temeljnih zadaća, zbog čega se svaka odgovorna vlast mora ozbiljno pozabaviti sustavnom reformom pravosuđa.
Suci su također ljudi
Taj uvodni opći osvrt napisao je predsjednik SDP-a Peđa Grbin, a na temu koju smo zadali još i prvom čovjeku sudbene vlasti Đuri Sessi i ministru pravosuđa i uprave Ivanu Malenici. Oko uloge pravosuđa nema prijepora. I iz Ministarstva pravosuđa i uprave uvodno ističu kako je programom Vlade 2020.–2024. u sklopu prioriteta “učinkovita, transparentna i otporna država” jedan od ciljeva neovisno i učinkovito pravosuđe. Uzgred, pravosuđe je jedno od rijetkih područja u kojem je između dvije najveće stranke došlo do prešutnog suglasja oko rješenja nekih problema pa su nastavljali proces teritorijalnog preustroja i smanjenja broja sudova, a i HDZ nije dirao uspješnu prekršajnu reformu SDP-a i dekriminalizaciju posjedovanja droga.
Povod za temu bio nam je nedavni intervju Večernjeg lista s direktoricom Svjetske banke za Hrvatsku, a u kojem je Elisabetta Capannelli na upit o ključnim reformama koje trebaju definirati Nacionalnu strategiju razvoja Hrvatske prvo spomenula upravo podizanje učinkovitosti pravosuđa, obrazlažući: “Bolje, brže i suvremenije pravosuđe od ključne je važnosti za unapređenje poslovnog okruženja i jačanje povjerenja u hrvatske javne institucije”.
Na sve tri adrese poslali smo pitanja kao neobavezne natuknice za njihov osvrt o tome što je sve potrebno našem pravosuđu. Što to zemlje koje imaju kvalitetno pravosuđe imaju, a nama nedostaje. Problem mogu biti ljudi i/ ili sredstva, objekti, oprema i propisi. Što od toga, kako i u kojim rokovima možemo mijenjati i o kome to ovisi? Jesu li moguća horuk rješenja?
Tražili smo rješenja jer, iako stanje u pravosuđu nije katastrofično kakvim ga neki prikazuju, dugi niz godina u Europi najlošija percepcija našeg pravosuđa od građana i tvrtki, ako i ne odgovara stvarnom stanju, očito pokazuje da stanje nije dobro. Za to mogu biti krivi političari koji drže ključ blagajne s rješenjima i/ili suci.
Predsjednik Vrhovnog suda izvlači jak argument: “Na sudovima se 2019. vodilo 1,696.778 postupaka, a stranke su se pritužile na rad suda u 5475 slučajeva, dakle u 0,32 posto svih predmeta. Je li to podatak za alarm i udaranje po sudovima iz svih oružja i oruđa?” bacio je Sessa rukavicu u lice kritičarima koji cijelo pravosuđe ocjenjuju na osnovi nekolicine razvikanih slučajeva. Na temu percepcije s pravom dodaje: “Kada biste svaki dan, godinama u novinama i na TV-u čitali o tome da je Zemlja ravna, garantiram da bi nakon nekoliko mjeseci 75 posto ljudi mislilo da je Zemlja doista ravna.” Na upit kako na suce utječe to što se javnost svakodnevno obrušava na njih, odgovara:
– Suci su također ljudi i neopravdana i samo na dojmu vrlo često neutemeljena svakodnevna kritika nije lak teret i to je razlog zbog kojeg mnogi napuštaju sudstvo ili nemaju ambiciju u njega ući – govori te dodaje kako je očito i direktorica Capannelli podlegla bezbroj puta ponovljenoj tezi o sporosti pravosuđa. Ta se teza, kaže Sessa, “temelji na upornim ponavljanjima 20 do 30 doista loših primjera koji svojom banalizacijom dovode do generalizacije.” Ali u Ministarstvu pravosuđa i uprave (MPU) ističu kako su svjesni “nužnosti promjena u pravosuđu koje je i gospođa Capannelli istaknula, posebno u smislu učinkovitosti i smanjenju neriješenih predmeta te skraćivanju trajanja sudskih postupaka, ali i jačanju povjerenja u sustav”. Sessa o tome kaže:
– Nažalost, izjava direktorice pokazuje da stvarne pokazatelje ne zna. Na primjer, da se postupci na trgovačkim sudovima skraćuju svake godine i da je trajanje drugostupanjskog postupka skraćeno sa 768 na 273 dana. U 2019. stopa ažurnosti sudova je 98,18 posto, a prosječno vrijeme trajanja svih postupaka 134 dana. Broj neriješenih predmeta po sucu, unatoč i smanjenju broja sudaca, smanjio se na 309 predmeta (359 u 2015.), stopa ažurnosti županijskih sudova u građanskim predmetima jest 113 posto, a prosječno vrijeme trajanja postupka šest mjeseci – govori Sessa pa ističe i da se “učinkovito i brzo” gotovo isključuju jer brzo ne znači nužno i učinkovito. Bitno je da je pravosuđe djelotvorno, a to se procjenjuje prema broju primljenih i riješenih predmeta, po čemu smo treći u EU, što znači da generiramo previše predmeta, ali unatoč tome suci rade. To što se 17 posto predmeta vraća na ponovno suđenje znači da ni kvaliteta suđenja nije podbacila, napominje Sessa. Uistinu, pozitivni trendovi u pravosuđu, a ima ih i po izvješću CEPEJ-a koji prati stanje pravosudnih sustava europskih zemalja, prolaze nezapaženo u medijima. Inzistira se na negativnostima koje se izvlače i na osnovi pogrešne i/ili površne interpretacije podataka.
Kao što smo nedavno zaključili, na osnovi godišnjeg izvješća glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj-Šipek u kritikama osobito politika treba voditi računa i o uvjetima rada u pravosuđu. U zapadnoeuropskim zemljama nemaju takvih problema jer im je pravosuđe jedno od stupova društva. Prema podacima koje je dobio od sudova, Sessa navodi da im nedostaje 229 sudnica, 251 ured, 731 računalo, 167 prijenosnih računala, 522 pisača, 56 skenera i drugo! I dodaje: – Taj manjak u sredstvima može se dijelom premostiti kada bi jedan manji dio sudaca izašao iz svoje egocentrične komforne zone i sagledao u potpunosti svoju ulogu i dužnosti.
VIDEO Ministri Marić i Malenica održali konferenciju za medije o ovršnim postupcima
Bilo bi dobro vidjeti koliko toga nedostaje saborskim zastupnicima. Što se tiče kadroviranja pa i smjena sudaca i državnih odvjetnika, kakve se revolucionarne ideje mogu čuti u oporbi, riječ je o neostvarivim naklapanjima populista i neznalica jer nas i međunarodne konvencije obvezuju, a i naš Ustav je jasan. “Osuđeni” smo na prirodni odljev, s tim da nema jamstva da bi novo bilo bolje.
– Zazivanje neke nove lustracije sudaca, nadam se, nikom ozbiljnom ne pada na pamet jer su svi suci u RH izabrani sukladno našem demokratskom Ustavu i postoje učinkoviti mehanizmi, uz malo više odgovornosti, da se iz sudstva odstrane ili ozbiljno upozore oni koji ne ispunjavaju svoje sudačke obveze – ističe Sessa. I u MPU-u citiraju ustavne i zakonske odredbe koje propisuju razloge prestanka dužnosti suca i državnog odvjetnika.
Vraćanje reizbora sudaca
Prama Sessinu mišljenju, sustav stegovne odgovornosti je dobar, usklađen je s najvišim europskim standardima, kao i postupak imenovanja, “ali on će svoju punu potvrdu dobiti ako svi predsjednici sudova preuzmu svoj dio odgovornosti i pokreću stegovne postupke gdje tome ima mjesta. U 2019. DSV je razriješio dvoje sudaca i devet kaznio drugim blažim kaznama”. I Maleničin MPU smatra da su postojeća zakonska rješenja dobra. Grbin se ne slaže. – Nedostatak kvalitetnog civilnog nadzora nad sudstvom predstavlja poseban problem jer trenutačno rješenje ne nudi mogućnost ozbiljnog disciplinskog djelovanja prema sucima koji loše rade svoj posao. Treba provesti reformu koja bi išla u smjeru vraćanja reizbora sudaca nakon odrađenog sudačkog mandata kroz određeni broj godina – kaže Grbin, smatrajući kako to neće negativno utjecati na neovisnost sudaca, već će pridonijeti većoj efikasnosti i kvalitetnijim presudama koje će učvrstiti sudsku praksu za pojedina pravna pitanja. Što se tiče procesne nediscipline stranaka, zbog čega se razvlače postupci, a na što je nedavno suce upozorio Ustavni sud u jednom predmetu, Sessa je kritičan.
– Prema mom sudu, to je posve neučinkovito i to stoga što sudovi višeg stupnja često ne podržavaju suce prvog stupnja u nastojanjima da stranke i sudionike dovedu “u red”, a uzimajući u obzir opće stanje nacionalne svijesti da suce i sudove ne treba poštovati i njihovom se odlukama pokoravati, to problem postaje tim veći – kaže Sessa, koji se jedini osvrnuo na našu primjedbu moraju li sudovi rješavati baš svaki spor pa smo izdvojili jednostavni stečaj potrošača. Kaže kako je to dobar primjer gdje sudsku nadležnost nije trebalo uvoditi, a lani su sudovi dobili 96.041 takav predmet te drži da bi se takvih primjera još našlo, uz poštovanje članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima, gdje svaka stvar vezana uz kaznenu odgovornost ili odlučivanje o nečijim pravima i obvezama građanske naravi mora biti predmet odlučivanja suda.
U građanskim i trgovačkim stvarima, uz samo jednu malu izmjenu i novu arhitekturu prvostupanjske rasprave koja bi se odmah primijenila na sve postupke u tijeku, tumači Sessa, dovelo bi do toga da i inertniji suci, ali i stranke, ako žele ostvariti rezultate koji se od njih očekuju, moraju učinkovitije voditi postupak. MPU najavljuje izmjene Zakona o parničnom postupku kako bi se taj postupak ubrzao i propisali okvirni rokovi. U vezi s time koliko država i lokalne jedinice generiraju sporova, u MPU navode da to zahtijeva sveobuhvatnu analizu predmeta na svim sudovima, ali kad je takva analiza napravljena na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, bilo je oko dva posto predmeta u kojima je stranka RH.
Jednakost pred zakonom
Kad je riječ o kaznenom pravosuđu, među našim sugovornicima vlada suglasje oko dijagnoze.
– Zakon o kaznenom postupku ne osigurava efikasnost vođenja postupka niti tzv. jednakost oružja između tužiteljstva i obrane, što rezultira dugotrajnim postupcima jer je prirodno da će obrana upotrijebiti sve instrumente kako bi si osigurala što povoljniji položaj u kaznenom postupku. Ovakav kazneni zakon ostavlja veliku slobodu istražnim sucima koji bez jasnih kriterija mogu donositi odluke o određivanju istražnog zatvora. Pa tako prečesto imamo slučajeve da se u pritvoru nalaze osumnjičenici za manje ozbiljna djela, a “moćnicima i uglednicima” omogućuje se obrana sa slobode – tumači Peđa Grbin.
Sessa kaže kako “kazneno sudovanje u određenim segmentima pokazuje nedjelotvornost”.
– Uz procesni zakon koji ne odgovara zahtjevu vremena jer je nastao na anglosaksonskim temeljima, što je bila velika pogreška, uzroke treba tražiti u premalom broju sudova koji sude u predmetima iz nadležnosti USKOK-a jer bi barem još tri do četiri županijska suda mogla imati i tu nadležnost, u nedovoljnom broju adekvatnih sudnica tako da suci mogu rasprave voditi u kontinuitetu te u nedostatku administrativne podrške sucima koji su zaduženi u tim činjenično i pravno složenim predmetima – tvrdi Sessa.
Grbinu je osobito važno kako se donose propisi koji uređuju rad pravosuđa.
– Suviše često takvi se zakoni, poput Kaznenog zakona, donose zbog određenog društvenog fenomena, kao reakcija na neki događaj ili pritisak pojedinaca i interesnih skupina. Umjesto toga, takve zakone treba donositi na temelju sveobuhvatne analize stanja u društvu, rada pravosudnih tijela, a rješenja trebaju biti rezultat rada ekspertnih skupina i jasno definiranih ciljeva koji se promjenama žele postići – ističe Grbin, što je i stajalište pravne znanosti. U MPU su suglasni.
– Veliki iskorak želimo napraviti i u Zakonu o kaznenom postupku, gdje ćemo pristupiti detaljnoj analizi i u suradnji sa stručnjacima, teoretičarima i praktičarima analizirati sve stadije i institute kaznenog postupka koji se u praksi pokazuju kao nedovoljno efikasni – kažu u MPU.
Najavljuju i Strategiju za borbu protiv korupcije za sljedećih deset godina, jačanje USKOK-a kroz izmjene zakona, obećavaju dodatne napore u zaštiti zviždača i dizanju svijesti građana o nužnosti prijavljivanja nepravilnosti, dat će pravni okvir lobiranju koje je neregulirano, a nosi korupcijske rizike, te novim zakonom urediti područje sprečavanja sukoba interesa.
SDP problem osobito vidi u organizaciji i ustroju pravosudnog sustava.
– Smatramo lošim i neefikasnim trenutačno rješenje po kojem su u okrilju DORH-a i građanskopravni i kaznenopravni odjeli te smatramo potrebnim odvajanje građanskopravnog odjela u formu javnog pravobraniteljstva, čime bi se efikasnije štitili interesi Republike Hrvatske iz te sfere prava, dok bi kaznenopravni odjel i USKOK bili u sklopu javnog tužiteljstva, naravno uz poboljšanje materijalnog statusa i uvjeta rada.
Jasni kriteriji
To će u svakom slučaju pridonijeti boljoj pripremi spisa, bilo da je riječ o kaznenom postupku ili parnici, arbitraži ili upravnom sporu. Jasni kriteriji odgovornosti prema radu i donošenje odluka za svaki pojedini predmet treba biti propisan kao kontrolni kriterij jer puko zadovoljavanje forme sudskog procesa i nedovoljan stupanj odgovornosti zamjenika državnih odvjetnika ima često za rezultat dugotrajnost postupka i neefikasnost rada – kažu u SDP-u, a originalni su i u stajalištu da je potrebno ojačati položaj i efikasnost radnih sudova i obiteljskih odjela unutar općinskih sudova jer je tu izuzetno bitno brzo i efikasno donošenje presuda radi zaštite temeljnih ljudskih prava.
Ti postupci pravomoćno moraju biti okončani najkasnije u roku od godine dana. I ovu su prigodu iskoristili da upozore na nužnost prolongiranja moratorija na ovrhe u vrijeme krize COVID-19, a za to vrijeme osigurati pripremu rješenja koje će omogućiti otplatu postojećih dugova na rate te pripremiti donošenje novog Ovršnog i drugih pratećih zakona koji će, po uzoru na Sloveniju, uvesti stvarnu e-ovrhu, s daleko manjim troškovima nego što su sada, a u potrošačkim odnosima osigurati dodatne instrumente zaštite dužnika, poput ograničenja iznosa kamata, ograničenja troškova postupka i promjene redoslijeda naplate.
VIDEO Ivo Šegota i Mladen Kožić o svojoj borbi za pravom na udomljavanje djece
U SDP-u ističu i da Vrhovni sud mora na sebe preuzeti Ustavom određenu primarnu funkciju ujednačavanja sudske prakse.
Naravno, i Sessi je to jako važno, pa kaže kako Vrhovni sud, kao u svim državama EU, treba pridonositi razvoju prava, rješavati buduće prijepore, a ne baviti se pojedinačnim predmetima jer je to važno zbog stabilnosti pravnog poretka i jednakosti svih pred zakonom.
Grbinu je poseban problem rada pravosudnog sustava te velika prepreka brojnim investicijama nesređeno zemljišnoknjižno stanje, zbog čega zemljišnoknjižne postupke treba unaprijediti, maksimalno digitalizirati, pojednostaviti, lišiti arbitrarnosti i povećati njihovu transparentnost.
Bolja međunarodna suradnja
MPU ističe kako je u sklopu reforme zemljišnoknjižnog sustava provedena digitalizacija zemljišnih knjiga te nabrajaju koristi koje od toga imaju građani (izdavanje e-izvatka, upola smanjeni troškovi, učinkovitiji rad), s tim da se na digitalnim unapređenjima i dalje radi kroz projekte financirane sredstvima EU fondova. Zakonom o zemljišnim knjigama 2019. je uveden e-spis i obveza e-komunikacije s tijelima državne uprave.
Na IT projekte od 2016. uloženo je 133,5 milijuna kuna iz fondova EU, proračuna RH i zajma Svjetske banke te je nadograđen CTS sustav upravljanja predmetima državnih odvjetništava u vrijednosti 15,2 milijuna kuna. Implementacijom eKomunikacije, ePošte i sustava za izdavanje potvrda o neprovođenju kaznenih postupaka, olakšana je komunikacija sudionika sudskih postupaka sa sudovima, a nadograđen je i Sudski registar te se nastavlja na tome raditi, kao i na digitalnoj arhivi.
Na infrastrukturu, obnovu, izgradnju i opremanje zgrada od 2016. uloženo je 163,5 milijuna kuna. Nabavljeno je 800 kompleta sustava za pretvaranje govora u tekst koji, nakon što je provedena edukacija, pravosudnim dužnosnicima olakšava pisanje zapisnika, presuda, optužnih prijedloga, obrazloženja i ostalih dokumenata.
MPU provodi “Projekt učinkovitog pravosuđa za bolje poslovno okruženje” s fokusom na podršku pravosudnom sektoru sa stajališta učinkovitosti, transparentnosti i troška, a s tim u vezi je prošli tjedan održana misija Svjetske banke. Nastavit će se ulagati u digitalizaciju procesa, informacijsko-komunikacijsku tehnologiju, nadograđivati virtualno povezivanje te proširiti udio sudova koji se koriste opcijom sudske rasprave na daljinu, uz modernizaciju opreme u sudovima kroz projekt eSudnice. To će pridonijeti i boljoj međunarodnoj suradnji i funkcioniranju sustava u uvjetima pandemije.
O utjecaju korone na naše još uvijek nedovoljno digitalizirano pravosuđe, Sessa kaže kako će sigurno imati negativne učinke na rad sudova u 2020., ali digitalizacija nije odgovor na sve probleme i tu postoje brojne zamke, o čemu se vrlo supstancijalno i stručno govorilo na skupu u Odvjetničkoj komori, ali medijima to nije bilo zanimljivo, primijetio je Sessa.
Djuro Kesa vam je pred nosom.