U Hrvatskoj je lani na cestama, prema preliminarnim podacima, poginula 331 osoba, što je 14 smrtno stradalih više nego 2016. A jedan od glavnih razloga tom porastu poginulih, smatraju stručnjaci, preblage su kazne počiniteljima najtežih kaznenih djela u prometu. Sudska praksa pokazuje da u Hrvatskoj često neodgovorni vozači koji su bez ikakvih olakotnih okolnosti usmrtili pješake ne provedu ni dana u zatvoru. Najpoznatiji vozač koji je počinio zločin i dobio preblagu kaznu, ako se uvjetni zatvor može nazvati kaznom, Tomislav je Horvatinčić koji je uz talijanski bračni par na moru, usmrtio i dvije pješakinje.
Prijetnja zatvorom dovoljna
Nažalost, hrvatsko pravosuđe stvorilo je još Horvatinčića. Jedan od njih je Marko Leko koji je 2007. na pješačkom prijelazu u centru Zagreba Grand Cherokeejem naletio na pješačkom prijelazu na 30-godišnju Jasminu Čelicu, i to nakon što je propustio automobil u drugom traku. Jasmina Čelica umrla je isti dan od teških ozljeda. Leko je dobio uvjetnu kaznu od godinu dana zatvora iako je sud prihvatio podatak da je u godinu dana pet puta prekršajno kažnjavan u prometu. Sud je zaključio da će sama prijetnja zatvora na njega odgojno djelovati. Otac pokojne Jasmine Čelice nakon presude pokazao je novinarima članak iz američkih novina o muškarcu koji je pregazio patku koja je sa 12 pačića prelazila cestu. Osuđen je na godinu dana uvjetno.
– Zar život moje kćeri vrijedi koliko i zgažena patka – zavapio je ogorčeni Čelica.
Jeep Grand Cherokee naletio je 2008. i na poznatog bivšeg rukometaša Zlatka Žagmeštera dok je prelazio preko pješačkog prijelaza u svom kvartu na zagrebačkoj Lašćini. Žaga, kako mu je nadimak, preživio je taj udar, no s teškim ozljedama. Sad je stopostotni invalid.
Džip koji ga je udario vozio je Teo Širola koji je tada imao 19 godina.
Kao mladi vozač, nije smio voziti tako snažan automobil, a koji je glasio na očevu tvrtku. Širola je na Žagu naletio na pješačkom prijelazu vozeći 80 kilometara na sat na mjestu gdje je dopuštena brzina maksimalno 40 km/h i gdje je u oba smjera označena horizontalna signalizacija “škola”.
Teo Širola nije dobio ni uvjetnu kaznu. Protiv njega je 2009. obustavljen kazneni postupak, a Žagmešter i njegova obitelj ni danas ne znaju zašto. Od odvjetnika su doznali samo da je postupak obustavljen na temelju članka 64. Zakona o sudovima za mladež koji kaže da državni odvjetnik može odluku o nepokretanju postupka uvjetovati spremnošću maloljetnika da prema vlastitim mogućnostima popravi ili nadoknadi štetu nanesenu kaznenim djelom ili da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja.
“Pitam vas kao običan građanin, što bi se dogodilo da sam kojim slučajem poginuo u spomenutoj nesreći? Bi li tad bila podignuta optužnica protiv počinitelja teške prometne nesreće – izvjesnog Tea Širole. Kakva se pravna zaštita pruža običnom čovjeku, a što je i najvažnije, koja se
poruka šalje javnosti i pogotovo mladim divljim vozačima? Mislite li da je pedagoški, odgojno i moralno da se takvi oprosti stalno ponavljaju za nasilje i ubojstva na prometnicama”, pisao je Žagmešter Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu. Uz ostalo naveo je i da je iz njegove medicinske dokumentacije razvidno da je stopostotni invalid i da će to ostati do kraja života.
Još čekaju naknadu štete
“Kvaliteta mog života i života moje obitelji potpuno je degradirana. Gotovo pune dvije godine sam na štakama, pet puta sam operiran u stalnim pokušajima rehabilitacije”, napisao je odvjetništvu Žagmešter i nikad nije dobio odgovor. Općinsko državno odvjetništvo smo i mi pitali zašto je protiv Širole obustavljen kazneni postupak, no odgovorili su nam da su u tom postupku primijenjene odredbe Zakona o sudovima za mladež o tajnosti postupka. S obzirom na to da se te odredbe odnose na maloljetnike, pitali smo odvjetništvo zašto je Širola tretiran kao maloljetnik, s obzirom na to da je u vrijeme nesreće bio mlađi punoljetnik. Iz Odvjetništva su nam odgovorili da to zakon dopušta, no ostali smo bez odgovora zašto su te odredbe primijenili baš u Širolinu slučaju.
– Mi sad imamo život koji nismo htjeli. A ne možemo se ni psihički oporaviti ako se pravda ne zadovolji – kaže Žagmešterova supruga Vedranka Bobić. Oni još uvijek vode sudski spor s osiguravateljem o nadoknadi štete zbog nesreće koja se dogodila prije 10 godina i koja im je život pretvorila u preživljavanjeometu, to ih psihički uništava. Naše pravosuđe mora postati efikasnije i mora smanjiti broj sramotnih presuda - poručuje Lisicin.
uzmes dugu devetku i presudis, i tati i sinu.