Još početkom godine Aino Rehn, studentica iz Finske, znala je da će ljetovati u Hrvatskoj. Sve je dobro isplanirala, no u njezinim planovima nije bilo zapisano da se kući neće vratiti sama.
Nakon devet dana volontiranja u skloništu na Žarkovici sa sobom je u Finsku povela i kujicu Zoe, koju je udomila. Bila je to odluka donesena u samo nekoliko dana.
Promijenila odluku
– Planirajući putovanje u Hrvatsku, odlučila sam da ću nakon odmora, i nakon što se moj prijatelj vrati kući, volontirati u skloništu za pse. Pa sam se za to i pripremila. Tražeći sklonište u koje bih išla, na internetu sam pronašla članak o Žarkovici. Odmah sam znala da je to mjesto koje tražim i zato sam sve unaprijed dogovorila – kaže nam Aino Rehn. Na Žarkovici, u utočištu za pse smještenom iznad Dubrovnika, provela je devet dana, pomagala je čistiti prostor u kojem žive psi, dijelila im je hranu, davala svježu vodu, vodila ih u šetnju.
Prvi put, kaže, vidjela je toliko pasa na istom mjestu. U Finskoj, dodaje, gotovo i nema napuštenih pasa pa do sada nije bila uključena u njihovo spašavanje. Boravak na Žarkovici promijenio je sve, čak i njezinu odluku da će tijekom zimskih praznika nabaviti štene.
– Nisam razmišljala o udomljavanju psa iz skloništa. No, već drugi dan bilo mi je jasno da ne mogu otići bez Zoe, ona je zapravo odabrala mene. Uvijek je bila tu, slijedila me, molila da obratim pozornost na nju – prisjeća se Finkinja događaja iz skloništa. Kaže, Zoe je bila spremna na sve kako bi bila uz nju, morali su paziti da ne pobjegne kroz vrata kad se uvečer autobusom vraćala sa Žarkovice u grad.
– Zoe je jako dobro znala da mi se sviđa i ponašala se kao da sam ja njezina vlasnica. Znala sam da joj mogu pružiti dobar život, već sam imala pse, a i moj dečko ima psa. Uz to, Zoe svojim temperamentom potpuno odgovara mom načinu života s obzirom na to da živim u gradu i da studiram. Bilo mi je jasno da je ne mogu ostaviti, da ne mogu nakon samo pola godine kupiti psa kad postoji ovako savršen pas koji nema dom, a zaslužuje ga – ističe A. Rehn. I nije ona prvi volonter koji je stigao na Žarkovicu i nakon nekoliko dana shvatio koliko je tu ljubavi.
Dogodila se ljubav
– Kao i mnogi drugi, i Aino je bila iznenađena skladom koji vlada u azilu u kojem nema puno mreža i boksova. Prepoznala sam onaj sjaj u očima, sjaj koji znači da se dogodila ljubav. Tu više nema uzmaka, Žarkovica se ne zaboravlja i od nje se ne odustaje. Jedan od načina pomoći, osim volontiranja po najjačem suncu, bilo je udomljenje Zoe – kaže Sandra Sambrailo, voditeljica azila.
Aino Rehn probala je i najjače sunce, a kući je povela i psa sa Žarkovice. I nakon povratka u Finsku od Žarkovice ne odustaje. Uključila se u rad finske organizacije za spašavanje pasa Pelastettava Koirat ry (Save the dogs), koja pomaže i skloništu na Žarkovici. A ona je, očito, ostala u srcu mlade Finkinje.
ima ljudi ..dobrih poput pasa ......malo ali ima......