Lovro Artuković u utorak navečer u Laubi predstavlja seriju "Lice slike" koje stvara još od 2005./2006. godine. Riječ je o 12 radova koji predstavljaju duševna stanja - strah, tugu, plač, depresiju, rezigniranost, želju, tihu sreću... napravio ih je uz pomoć facijalnih gestikulacija modela Karin, studentice glume koju je upoznao u Berlinu prije desetak godina. Do ideje da stvara duševna stanja, Artuković je došao je čitajući literaturu i površno se zanimajući za osjećaje pa je od osam osnovnih emocija razradio vlastite - one koje nije lako definirati na prvi pogled. U suradnji s Karin, Artuković je bio svojevrsni režiser tražeći od nje da producira različite izraze lica koja je potom fotografirao, iz čega su naknadno nastala velika ulja na platnu. Pet radova publika još nije vidjela. Radovi Ljutnja i Bijes bili su izloženi u Laubi lani u studenome kad su se predstavljali Artukovićevi novi radovi u Laubi - "Ari u treš kostimu" i "Giuliano (u kreaciji Manuele Pott) sa svojim psom Vinom". Pet radova nastalih prije šest do sedam godina publika je mogla vidjeti ranije u Klovićevim dvorima.
- Radove na ovoj seriji podijelio bih u dvije razine - u prvoj dominiraju osjećaji koje sam se trudio prikazati, a druga je ta da sam imao potpunu slobodu ispunjavanja površine platna, kaže Artuković. S obzirom da serija nastaje godinama radovi se tonski razlikuju. Ton lica na slici Bijes isprva je bio crven kao paprika, no nakon što je odstajao neko vrijeme, Artuković ju je odlučio doraditi premazavši je lazurom. Bijelo-sivi ton tog premaza kojim je dotjerao cijelu površinu slike, unio je svjetlosni kontrast, ali i dramatičnost pa je crveno usijanje licu dalo opasniji ton nego što ga je imalo kad ju je napravio prvi put, objašnjava slikar s prebivalištem u Berlinu. Radom kojim je nastojao prikazati oduševljenje napravio je u pastelnome tonu zbog optimizma koje smirujući tonovi daju, a tihu sreću prikazao je u zemljanim tonovima, kao nečemu prirodnome.
Dramatičnost je Artuković dobio i igranjem sa sjenama koje je napravio pomoću osvjetljenja isključivo jedne strane lice dok je fotografirao Karin koja, ističe Artuković, dijeli autorsku zaslugu na seriji jer bez njezine glume ne bi bilo ni slika. Fotografije su zajedno analizirali i razgovorom tražili bolja rješenja.
- Zavist je izuzetno teško napraviti kao i gađenje. Na osjećaju smijeha tek sam počeo raditi i mislim da bi morao napraviti još dvije do tri slike kako bi serija bila cjelovita, govori Artuković. Izložba koja traje do 28. ožujka zanimljiva je i stoga jer lica predstavlja poput zamrznutog krupnog plana na filmskome platnu. Ona su nalik filmu koji se razvija u glavi promatrača.
