Vrijeme je novac. U figurativnom, a u slučaju gradonačelnika Milana Bandića, i u doslovnom smislu. Upravo satove, one javne, odlučio je postaviti na području svih mjesnih odbora i četvrti već početkom sljedeće godine, a za njih potrošiti blizu četrdeset milijuna kuna.
Utvrdit će se na karti
Gdje točno žele gledati na uru, odlučiti mogu sama vijeća lokalne samouprave, točnije 218 mjesnih odbora i 17 četvrti, koja će ukupno dobiti 235 javnih satova. Neki od njih o lokacijama već su odlučili, dok drugi još uvijek razmatraju prave položaje.
– Raspravljat ćemo o tome na sljedećoj sjednici. Dobili smo dopis da se moramo izjasniti, ali mislim da je najbolje da mjesni odbori o tome odluče jer su oni u neposrednoj interakciji s pojedinim kvartovima – objasnio je predsjednik Gradske četvrti Donji grad Petar Paradžik. Postupiti kao i on odlučio je i kolega mu iz četvrti Peščenica-Žitnjak Dragan Vučić, koji je odluku također odlučio “spustiti” na mjesne odbore.
– Svaki odbor ima svoje zahtjeve i to je sasvim u redu. Uglavnom se radi o lokacijama poput stajališta javnog prijevoza i kružnim tokovima te većim trgovima – mjesta za satove na području Črnomerca objasnio je tamošnji predsjednik četvrti Josip Jelić pa dodao kako ure možda nisu nužne, ali svakako će Zagreb utvrditi na karti europskih metropola, u kojima su javni satovi važan dio kulture. U to nije baš siguran predsjednik Maksimira Stanko Gačić, u čijoj je četvrti odlučeno da se satovi ipak neće postaviti baš u svaki mjesni odbor.
– Zajednički smo donijeli zaključak da to jednostavno nije potrebno. Izjasnili smo se za nekoliko lokacija, a ono što nam je važno te smo poslali u dopisu Gradu jest da nam se povisi postojeći sat na Kvatriću. Kad se na njega gleda iz okolnih ulica, nema šanse da se vidi koliko je sati – kazao je Stanko Gačić. Na Trnju, s druge strane, također se odlučilo da će lokacije “probrati” mjesni odbori, a samo jednu odabralo je i Vijeće četvrti.
– Postavili bismo jedan ispred upravne zgrade četvrti – rekao je predsjednik Mato Bartoluci, koji, u načelu, baš kao ni većina ostalih čelnika mjesne samouprave, protiv satova nema ništa. Lijepo će izgledati, kažu predsjednici, a koliko su nepotrebni, istaknuli su jučer gradski HSLS-ovci.
Postavljanje je komplicirano
– Zamislite koliko bi se komunalnih problema moglo riješiti s četrdeset milijuna kuna – rekao je v.d. predsjednika gradskog HSLS-a Vladimir Andrić, dok je njegov stranački kolega i skupštinski zastupnik Darko Klasić ukazao na suvišnost javnih satova u vrijeme kad svatko sa sobom nosi pametni telefon ili ručnu uru. Kako će točno ti novi javni satovi izgledati, još se uvijek ne zna, a radi postavljanja zasad nitko iz Grada nije kontaktirao ni urarsku radionicu Lebarović, u kojoj se inače izrađuju, postavljaju i održavaju zagrebački javni satovi.
– Ništa o tome nisam čak ni čuo, ali trebalo bi detaljno to sve proučiti. Trenutačno na području cijelog Zagreba nema dvjesto satova, sumnjam da će se sad ići na postavljanje njih 235 – rekao je Dalibor Lebarović pa dodao kako je i montiranje samo jednog proces koji traje i tjednima prije samog postavljanja ure. Kako je objasnio, angažirati se mora projektant sata, napraviti statički proračun, vidjeti jesu li riješeni imovinsko-pravni odnosi na zemljištu na kojem se planira postaviti i naći rješenje njegova napajanja.
– To je samo dio radnji koje prethode postavljanju, a sad su mi prve pale na pamet. Nije to tako jednostavno kao što se čini – kazao je Dalibor Lebarović, u čijoj se radionici javni satovi izrađuju od početka do kraja. Točnije, svaki je dio sata zagrebačka proizvodnja. Osim kućišta sata, Lebarovići izrađuju i stupove, a vijek trajanja njihovih je javnih satova, održavaju li se redovito, čak pola stoljeća. Osim najpoznatijeg na Trgu bana Jelačića, postavili su i one na Savskom mostu, u Trnskom, Sigetu, Utrini, kod Doma sportova, na Borongaju, Knežiji, Trešnjevačkom i Kvaternikovu trgu, ali i u ostalim gradovima, između ostalih, u Orahovici, Jaski, Krku, Pazinu, Delnicama te Gornjoj Stubici.
jedan duplo veći odmah postaviti na ulazu u remetinec kako bi mikiju otkucavao dolazak. može jedan i u krugu kuda biu šetao dnevno po dva sata!!! ja ću snositi troškove!!!