Njih dvije putuju isključivo same. Tako je, složit će se, jednostavnije. Nema druge osobe s kojom se moraju uskladiti. I ne moraju planirati puno unaprijed. Jednostavno - prepuste se, pa što bude - bit će. Tako ih je put prije nekoliko dana odveo do Jarunskog jezera. Točnije, do kampa smještenog uz popularni INmusic, gdje su obje odlučile svoju privremenu bazu podignuti baš na istome mjestu.
Nakon odmora lakše se radi
Nije trebalo proći puno vremena da se susjede po šatoru sprijatelje, pa smo ih tako jučer, prvo jutro nakon početka festivala, našli u razgovoru koji su vodile kao da se poznaju godinama.
– U tome i jest čar solo-putovanja. Na njima puno lakše upoznaješ nove ljude, kad si sam, drugi ti više prilaze – govori Sandra Sanches iz Lisabona, koja je prvi put došla na INmusic. Njezina nova prijateljica Christina Bana iz Budimpešte na Jarunu je već četvrti put, no uvijek se odluči odsjesti u kampu jer je atmosfera “prijateljska i već poznata”. Na ovom izdanju festivala, kaže, ima manje ljudi u kampu nego proteklih godina, no to joj se sviđa jer nije prenapučen.
– Ovako ne moraš satima čekati na red za WC ili da kupiš pivo – ubacuje se Sandra Sanches i dodaje da je okruženje super, no voljela bi da nije morala sa svim stvarima hodati od javnog prijevoza do kampa. Ove godine prije početka festivala i prvi dan festivala nije bilo prijevoza autobusima ZET-a, koji su prije posjetitelje od oba ulaza na Jarun besplatno prevozili do ulaza na festival i u kamp.
– Nosim 14 kilograma prtljage, do kampa mi je trebalo pola sata. Bila je to duga šetnja – govori S. Sanches. Kružnu liniju s početnim stajalištem kod Ulice Hrvatskog Sokola ipak su uspostavili jučer poslijepodne, a na Jarun, kažu organizatori, može se ulaziti i taksijima te biciklima. Automobilom je, pak, stigla ekipa iz Ljubljane, koja inače ne ide po festivalima, ali dolazak na INmusic je obvezan.
– Ove godine jako su dobri izvođači, a jarunski festival dobro nam dođe da se odmorimo tri-četiri dana. A i blizu nam je. Nakon kratkog odmora lakše se radi – govore Anže Virant, Saša Vuksanović, Karin Babič, Urška Šmid, Jur Kunaver i Tamara Pepelnik. Atmosfera s manje ljudi u kampu jako im se sviđa, dodaju, jer je prisnija, a ove godine, ističu posjetitelji, odlična je i ponuda hrane, naročito za vegetarijance.
– Očekivala sam da će biti problema s hranom, pogotovo zato što su Hrvati poznati kao veliki mesoljupci, no prevarila sam se – govori Portugalka Sandra.
Nije bilo intervencija
A kad se navečer pleše i tulumari, jutra su u kampu tiša. Spava se u “hammocku”, na travi, napuhavajućem madracu, koji služi i za kupanje u jezeru... Oni koji se uspiju ustati do 11 sati mogu i na organizirane vježbe joge.
– Priključi se tko želi, a vježbaju s nama Nijemci, Talijani, Bjelorusi, Britanci... – govori Alan Tiška, koji vodi jogu. Intervencija zasad nije bilo ni tijekom kupanja, govori spasilac Mihael Đaković, student matematike.
– U ovakvim situacijama, kad ima više ljudi, bude nas po dvoje više na dežurstvu – kaže Đaković. Na red paze i policajci i zaštitari, a u koncertima uživaju čak i bebe u pratnji roditelja.
A mi sto se budimo prije 5h?