Ubojstvo srpskog premijera Zorana Đinđića nije unijelo dodatni strah u živote Zagrepčana. Oni žive u strahu i bez toga, ne brinu ih previše problemi susjeda jer, kažu, svakom je danu dovoljno njegovog zla, pa tako i njima njihovih problema.
Eksplozija ispred Gradskog poglavarstva, na groblju Mirogoju, mafijaški obračuni u srcu grada i stradanje prolaznika zbog njih, zatvorenik na dopustu koji je zatočio građane i ubio policajca te policajac koji je ubio svoju ženu pred malodobnom djecom... - svi ti ružni događaji poput oblaka su se nadvili nad gradom. Zagreb više nikada neće biti ono što je bio prije rata.
- Ne bojim se za sebe! Nikome ništa ne dugujem jer ništa nemam! Boje se oni koji imaju nečistu savjest - mirno je rekao Davor koji skromnu plaću povremeno zarađuje u jednom autosalonu. Sličnog misle i tri gospođe koje skromnu mirovinu upotpunjuju prodajom narcisa i visibaba u blizini Glavnog kolodvora.
- Ako su ga ubili, sigurno je nešto zgriješio ili se nekome jako zamjerio. Za naše se političare ne bojim, iako sam sigurna da je mnogo onih koji nisu zadovoljni njihovim radom. Neće nitko dići ruku na njih - komentirale su cvjećarice ubojstvo u Beogradu.
Više od toga, međutim, većinu građana brinu naši, domaći problemi.
- Ne bojim se, ali ne mogu reći da imam povjerenja u policiju. Prije par dana bio sam upleten u tučnjavu i nije mi palo na pamet da ih zovem. Bio sam s curom u parku i napala su nas šestorica huligana. Potukao sam se s njima, neću valjda pred curom bježati - ispričao je Kristijan Perić, pokazujući "uspomenu" iz te bitke - ruku u gipsu.
Na Glavnom kolodvoru svatko je pričao svoju priču, a većina ih je bila "bez teksta".
- Pustite me. Nemam što reći - bio je najčešći odgovor umornih i zabrinutih ljudi.
Najteže je, čini se, bilo onima koji su se ponoćnim vlakom planirali putovati u Beograd.
- Prodali smo samo dvanaest karata za Beograd. Još nitko nije otkazao rezervaciju. Svatko valjda mora ići svojim putem, kamo god on vodio - rekla je službenica na Glavnom kolodvoru.
Marija Mapilele
