Lijepa je situacija kad i “doma” imamo glazbenike čija je duga povijest jednako impresivna kao i njihov aktualni rad, pa ne moramo nostalgično plakati za boljom prošlošću. Koliko je danas cijenjen Darko Rundek i kolika je privlačnost koju danas ima među starom i novom publikom, kritičarima i suradnicima, najbolje govori upravo Rundekov svježi rad. Između gostovanja u predstavi “Priroda i društvo” u ZKM-u te na tribini “Tekstopisci u poeziji” u zagrebačkom Vinylu, koju vodi Mirela Priselac-Remi iz Elementala, s Rundek Cargo Triom održao je nedavno i rasprodan koncert na zagrebačkom Gornjem gradu u sklopu 35. večeri na Griču.
Sedam tematskih koncerata
Prije godinu dana s postavom Rundek Cargo Trio objavio je zadnji studijski album “Mostovi” koji je završio na vrhu ili pri vrhu mnogih kritičarskih popisa albuma godine. A sve to nakon više od 35 godina rada. Jer, “Djevojke u ljetnim haljinama volim” napisali su davno zajedno Rundek i Srđan Sacher u Haustoru, još 1980., a čak i ta legendarna suradnja dobila je povijesni reunion u nastupu u sklopu programa na Trgu bana Jelačića pri ulasku Hrvatske u EU.
Stanovnik je svijeta pa nema bolesti koje zahvate one okružene hrvatskom stvarnošću
Od svih povrataka, pa i povratka Hrvatske u Europu, zajednički povratak Rundeka i Sachera na istu pozornicu nakon 17 godina nekima kao da je promakao. Bez obzira na sve operne, dramske i političke dive oko njih, mnogima je to bio najznačajniji trenutak večeri, jer kulturološki utjecaj Darka Rundeka, bilo samostalno, bilo s Haustorima, nemoguće je izbjeći.
Mnogo toga što je radio u karijeri i danas se osjeća ili koristi u njegovu radu pa se čini da su se svi dijelovi mozaika s godinama prirodno stopili ili pretopili u novu, aktualnu cjelinu. Rundek, koji je studirao radijsku režiju na zagrebačkoj filmskoj akademiji, glazbenu je karijeru počeo u Haustoru 1979. Usporedno s karijerom u Haustoru bio je asistent režije u kazalištu, povremeno je glumio u predstavama, režirao radiodrame, a 1990. napisao glazbu za film “Orao” Zorana Tadića.
Početkom 1997. počinje solo karijeru albumom “Apokalipso” za diskografsku kuću Jabukaton. Veliki uspjeh albuma i četiri nagrade Porin te druženje i suradnja s Fiju briju generacijom glazbenika, kao i nastup nakratko obnovljenog Haustora u Domu sportova, pretvaraju ga u svima omiljenog veterana koji i dalje radi kreativnu i svježu glazbu. Godine 2000. objavljuje drugi album “U širokom svijetu”, a u jesen 2002. album “Ruke”. U proljeće 2003. formira novi sastav, Rundek Cargo Orkestar, pretežno od glazbenika s kojima je snimio “Ruke”. Održavaju sedam tematskih zagrebačkih koncerata u sklopu Plave turneje koji su temelj koncertnog albuma “Zagrebačka magla” (2004.).
Kreativnost bez ustupaka
Berlinska diskografska kuća Piranha Music, usmjerena world music glazbi, iste godine objavljuje album “Ruke” na inozemnom tržištu. Idući studijski album s Cargo Orkestrom “Mhm A-ha Oh Yeah Da-Da” pojavio se 2006. S dva posljednja rada Rundek Cargo Trija, “Plavi avion” (2010.) i “Mostovi” (2015.), Darko Rundek zadržao je poziciju autora i izvođača čiji su visoki dometi praktički neprekinuti od samog početka karijere sve do danas, kad je jedan od najcjenjenijih autora i izvođača u povijesti domaće glazbe, uvijek spreman kretati se naprijed.
Na tragu naziva svog starog albuma „U širokom svijetu“, predstavlja se upravo kao dio istog tog svijeta, kozmopolitskom smjesom kojom pokazuje da je doma i tu i tamo, a usput još uvijek često zvuči nepopravljivo zagrebački.
Kad se kao kantautor slojevitijih motiva, sklon etničkim glazbenim ambijentima i jakim poetskim asocijacijama, vratio u aktivan, djelatni diskografski sastav domaće rock-scene, dočekali su ga kao spasioca i možda najcjenjenijeg pripadnika novovalne generacije koja je odavno otišla u mirovinu ili ostala bez inspiracije. Darko Rundek iskusan je vuk i znanac poklonika kojima predstavlja domaću inačicu Nicka Cavea ili nekog sličnog kult-autora, pa se i njegovoj glazbi posvećuje neočekivano detaljna pažnja odavno upućenih sljedbenika.
No, po onome što smo vidjeli na Griču nedavno, ili prije toga na koncertima u Tvornici ili na Medvedgradu, i mlada misleća publika sklona ambicioznoj glazbi koja zvuči i domaći i svjetski pronašla je u Rundeku svog favorita. Možda najvažnije, budući je vokacijom, pa i fizički, stanovnik svijeta, te živi na relaciji Pariz – Zagreb, Rundek ne boluje od izglednih bolesti koje kad-tad zahvate prebivaoce stalno okružene hrvatskom estradnom stvarnošću.
Zadnjih godina, a pogotovo s albumom „Mostovi“, Rundek s Cargo Triom isključivo hrani svoju kreativnost bez ikakvih ustupaka pravilima šoubiznisa, i s takvom ambicioznom strategijom dolazi do publike koja cijeni aktualnost i povezivanje lokalnog i globalnog u ovoj eri world-music globalizacije.
Što je najbolje, sličnu koncepciju Rundek je zagovarao od samog početka rada, pa su i ovakvi kreativni usponi koje danas postiže, nakon toliko minulog rada, još zanimljiviji.
>> Veliki povratak Darka Rundeka u Zagorje na Tabor Film Festivalu!
Sve sami plagijati