Ganga bi uskoro s hercegovačkih i dalmatinskih pašnjaka i konoba mogla preseliti u diskoteke. Za tu njezinu skorašnju selidbu iz ruralnih u urbana područja kriv je Tomo Matković, glazbeni urednik Radio Gruda.
Slučajno je od gange, uz podršku brojnih hakera i DJ-ova iz Hrvatske, utemeljio novi glazbeni pravac koji je nazvao gangawerk. A taj pravac je mješavina gange i techna, odnosno drumnbasea. Matković se u gangu zaljubio kroz radijski program i svakodnevno vođenje hita dana. S izoštrenim smislom za humor privukao je stariju generaciju koja ga je ubrzo prihvatila kao zaštitnika njihovih interesa. Bake i djedovi javljali su se u program, glasovali za neki od ponuđenih hitova, i za trošenje svojih impulsa od Matkovića tražili da im u programu pušta gangu, gusle, bećarac.
- Pristajao sam na to, nisam ih mogao odbiti. S njima je jako lijepo i zabavno pričati u programu jer su vrlo iskreni. Usput, i sâm sam počeo sa zanimanjem osluškivati te zvukove koji su me malo pomalo počeli fascinirati. U jednom sam trenutku shvatio da bi od tih naših glazbenih izričaja, naročito od gange koja je tipična samo za vaj naš kamenjar u Hercegovini i Zagori, trebalo nešto napraviti. Ganga nigdje nije bila prisutna, a vladala je percepcija da je to neko divljačko urlikanje i da ju svatko može pjevati, što je sasvim pogrešno. Tako sam počeo snimati po selima i gangu stavljati na web-stranicu. I onda se to dogodilo - kaže Matković.
Dogodilo se to da su se momci iz news grupe hr.alt.trash malo poigrali s gangom i napravili nekoliko remiksa. Možda je njihova namjera čak bila i malo se narugati gangi, no remiksovi su bili odlični.
- To mi je odmah zvučalo sjajno. Ubrzo su se pridružili i drugi, obrađujući gusle, reru, bećarac. Najviše je ipak bilo gange. Ona je vrlo zahvalna za obradu jer je riječ o kratkoj glazbenoj formi. Ona je zapravo glazbeni haiku koji se ne može notno zapisati. Što god se na nju zalijepi zvuči dobro - pojašnjava začetnik gangawerka. Ganga je specifična i po tome što se razlikuje od jednog do drugog sela. U svakom se mjestu drukčije izvodi, a postoji i muška i ženska. Uvjerenje da je gangu lako izvoditi potpuno je pogrešno, jer osim iznimno dobrog vokala treba imati i vrhunski sluh. Također, potrebna je izvrsna koordinacija jer u gangi sudjeluje više izvođača, a svaki od njih ima svoju ulogu u izvedbi.
Odnedavno, na web stranici www.imota.net Matković je objavio i neku vrstu natječaja za obrađivanje starih glazbenih izričaja. Obrade uglavnom dolaze iz Zagreba, a tek je jedna napravljena u Hercegovini. Stanoviti Phrulex iz Zagreba napravio je, prema Matkovićevim tvrdnjama, najbolje obrade. Nisu se upoznali, no dogovorili su se da će zajedničkim snagama napraviti prvi CD gangawerka od najboljih obrada koje pristignu na natječaj. Matković je uvjeren da će CD biti omiljena hrana DJ-ovima jer su remiksovi vrlo pogodni za ples u diskotekama.
- CD će imati 20 obrada i vjerujem da će izaći najesen. S Phrulexom sam se dogovorio i o naslovnici - imat ćemo gusle u krupnom planu, ali s gomilom potenciometara, tako da izgledaju kao električna gitara - veli Matković.
Ganga često ima lascivan tekst, pa je to još jedan od razloga zbog kojih je iznimno popularna u području u kojem se izvodi - u maloj žlibi, kako u Hercegovini vele - između Biokova i Ramskog jezera. S druge strane kod guslara, koji su također izvrsni za obradu, dominiraju povijesni tekstovi, koji su ipak privlačni mladima.
'Smrt u Dallasu' bio je popularan i u Americi
Ganga nema autore nego se prenosi s koljena na koljeno. Guslarski epovi su nešto sasvim drugo. Jedan od najzanimljivijih epova je Smrt u Dalasu Joze Karamatića, guslara iz Posušja. U 17-minutnom pjevanju Karamatić razlaže događaje oko ubojstva Kennedyja, i to do najsitnijih pojedinosti, spominjući imena vozača Billyja i medicinske sestre Doris, doktora Peryja. Ploču je 1965. izdao Jugoton, a bila je vrlo popularna u SAD-u gdje je Karamatić živio. Amerikanci su ga smatrali svojim umjetnikom, svojatali su ga i američki Srbi nazivajući ga našim guslarom iz Hercegovine, a Jozo Karamatić je zapravo Hrvat iz Posušja.
