Jack be little, patidou, spooktakular, baby boo, potimarron hokkaido, piena di Napoli... Ne, nije posrijedi novi filmski repertoar, već su to buče i tikve, svijetlozelene i žute što rastu u kukuruzištima i na oranicama, kojima u nas još najčešće hrane svinje. S kinodvoranama imaju veze samo bučine koštice, a sva spomenuta imena tih i još više od 500 sorti, što jestivih, što ukrasnih, rasla su gotovo mjesec i pol na seoskome gospodarstvu austrijske obitelji Weber. Ono više i nije seosko, nego svjetsko. Od hobija gospođe Weber i male izložbe tikava uzgojenih na imanju izrastao je u samo četiri godine Svjetski festival buča, najveći na europskome kontinentu. Andreas Weber opisuje početke:
- Napravili smo malu izložbu u dvorištu, žena je od različitih sorti buča izradila dekorativne i privlačne aranžmane i sve smo to otvorili za publiku. Odziv je bio tako velik da smo i sami bili iznenađeni. Osjetili smo da je zanimanje mnogo veće te da bi se iz početne ideje moglo napraviti nešto izuzetno. Odlučio sam uložiti novac i podići sve na profesionalnu razinu. Pridružio mi se i sin koji je završio poljoprivredni fakultet, pa smo razradili promidžbenu strategiju i imali odličan odziv.
Posjetitelja deset puta više nego stanovnika
Formalni dio Weberovi su rješavali u obližnjemu gradiću Wolfsbergu. Kad su rekli da im je cilj privući u vrijeme izložbe 100.000 posjetitelja, svi su odmahivali rukom smatrajući ih ludim. Cijeli Wolfsberg, naime, ima 12.000 stanovnika.
Podrška vlastite obitelji, međutim, bila je jaka kao i entuzijazam kojim su prionuli poslu, pa su za samo četiri godine Weberovi dostigli cilj!
Osim velike šarene reklame i uvijek pretrpana parkirališta, s ceste se ne vidi ništa. Ulaz ukrašen tikvama, bučicama i kukuruznim klipovima vodi nas u golemu halu nalik na američke supermarkete. Tu se prodaju buče svih oblika i veličina, sortirane u regalima na pet katova. Ovdje su Weberovi nekad držali poljoprivredne strojeve, a danas je tome dodano isto toliko natkrivena prostora za gastronomsku ponudu i velika pozornica za raznovrsan zabavni program vikendima. Djeca imaju svoj kutić u labirintu od sijena, gdje ih "čuvaju" čovječuljci bučinih glava, u narodu nazivani strašilima, a tu se ona rado slikaju s njima.
Pravo iznenađenje za odrasle na dvorištu je imanja. Svatko tko je gledao film "Čarobnjak iz Oza" mora zaustaviti dah i razrogačiti oči. S golema hrasta u središtu vise perle od narančastih bučica kao ukrasi na božićnome drvcu. Kule od buča više su od dva metra, a optičku ravnotežu daje im piramida također od buča. Umjesto cvjetnih aleja dvorište se šareni jesenskom raskoši tikvica i bučica. Kao da prolazite uspavanim svijetom malih čovječuljaka, pataka, zmija, labudova, vragova ili bradavičastih bića iz svijeta mašte, tako se priroda poigrala oblicima izraslim na Weberovim njivama.
Najveća - buča od 240 kg
Ukupno 540 priznatih sorti buča izloženo je na oko 10.000 četvornih metara. Treba napraviti nekoliko krugova da bi se sve razgledalo, ne računajući izložbu fotografija s motivima buča u stajskom podrumu te, u bivšemu sjeniku, prodaju proizvoda iz domaće radinosti i kuhinje. Od buča se može napraviti gastronomska ponuda dobroga restorana, počevši s tradicionalnom štajerskom gustom juhom od buča, nastavivši goveđim steakom s bučinim ratatouilleom, a završivši primjerice slatkim bučinim mousseom ili kompotom od buča. Na tome se temelji ponuda brojnih restorana i gostionica Koruške i Štajerske, a štajersko ulje od bučinih koštica svjetski je poznat specijalitet, o kojem je i Vrt pisao. Za žedne pak ima svih vrsta pića, uključujući i bučino pivo, koje posebice za ovu prigodu, vari pivovara iz Villacha.
Nitko ne odlazi bez suvenira. Neke vrste buča suše se samo iznutra, a nakon devet mjeseci postaju tvrde kao šperploča. Od takvih se sorta izrađuju ukrasne posude, lutke, kućice za ptice i različiti aranžmani kombinirani sa suhim cvijećem. Halloween-varijanta već je stereotip. Glavna atrakcija svake je godine izbor najveće buče, a ove je godine gospodin Weber, valjda uz pomoć cijele svoje obitelji, s njive donio buču tešku 140 kg. Najveća je ipak bila buča nekog Talijana teška 240 kg. Prošlogodišnji rekord nije premašen: Big Max, uz poprilične troškove dopremljen iz Kanade, težio je ipak 350 kg. Nakon što su se svi posjetitelji uz njega ili na njemu naizmjence slikali, na kraju festivala odrezan mu je "poklopac", a unutrašnjost, u koju se može smjestiti cijeli čovjek, pretvorena je u divovsku bačvu.
Mirjana GRBAC PISMESTROVIĆ
