MONTAŽSTROJ

Bunt malih ljudi u formi “Do posljednjeg zbora”

Sara Renar
Foto: Goran Jakuš / Pixsell
17.03.2014.
u 14:09

Komad je aktivistički jednostran, ali “druga strana” i te kako je imala svoj prostor svih ovih godina i eto gdje nas je dovela... Izvrsna Sara Renar, možda i najbolja točka showa, ostvarila je svoju najzreliju javnu izvedbu dosad

Protekli je vikend u zagrebačkom pogonu Jedinstvo održan vrlo osebujan, isto toliko efektan, performans skupine Montažstroj (čitajte: Borut Šeparović kao autor koncepta, redatelj i umjetnički voditelj ) “Mali čovjek želi preko crte”. Naziv preuzet od pjesme Šarla akrobate ukazuje na dva osnovna idejna segmenta predstave: bavljenje obespravljenima i intenzivno baziranje na (prerađenim) novovalnim biserima Šarla, ElOrga, Idola...

U formi ironiziranja “blesastih” zborskih showova, poput HRT-ova “Do posljednjeg zbora”, komad je krajnje aktivistički angažiran i glasan performans u kojem zbor od četrdesetak sudionika, sastavljen od raznih prezrenih ili zanemarenih manjinskih skupina (crnci, hendikepirani, gay, nezaposleni...) glasno opisuju svoj status u novokomponiranom društvu. Radi se o pjesmama "Zlatni papagaj", "Vi", "Nebo", "Niko kao ja", "Moj je otac bio u ratu", "Kakav radostan dan" i drugim brendovima vremena koji su do te mjere ušli u javni prostor i svijest ljudi da autori komada, kako je kazao Ante Perković u ulozi svojevrsnog konferansjea i glazbenika, ne priznaju nikakvo intelektualno vlasništvo nad njima (nadajmo se da se ipak vodilo računa o autorskim pravima, budući da je performanse financiran sredstvima države i Zagreba).

Pjesme su doživjele pravu udarnički agresivnu elektroničku glazbenu preobrazbu, zahvaljujući ex-članu Overflowa koji danas gradi karijeru kao Ohnokono, a često se upadljivo interveniralo i u tekstove. Tako je “Plastika”, u jednoj od najefektnijih prerada, dobila novi stih: “ja nosim svastično odijelo” kao komentar sasvim novih tendencija društva i vrijednosti nakon devedesete. Stav komada je jednostran, komunikacijski mu je stil učinak malja u glavu, ali u ovakvim društvenim situacijama nema mjesta relativiziranjima; “druga strana” i te kako je imala svoj prostor svih ovih godina i eto nas gdje su nas doveli.

Na kraju, obavezne pohvale možda i najefektnijoj točki predstave, kantautorici Sari Renar u njezinoj najzrelijoj javnoj izvedbi dosad. Jaka i prezentna izvrsno je, stasom, glasom i svirkom iznijela novi val za doba u kojem su krokodili već odavno došli.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije