Nastupom zvijezde flamenca Israela Galvána u zagrebačkom HNK otvoren je Eurokaz, festival koji će ove godine imati jaku glazbenu notu. Galvanovi vratolomni pokreti i izniman osjećaj za ritam koji proizvodi svime što mu se nađe na putu izazivaju poštovanje. Impresivan je bio i glas Inés Bacán, uza zvučnu kulisu Sylvie Courvoisier i ritmično pljeskanje Joséa Santiaga. Ipak, četvero izvođača nije oduševilo čitavu dvoranu - neki su čak otvoreno rogoborili protiv predstave čija repetitivnost ne umara samo izvođače.
Mnogo manje podijeljenih mišljenja bilo je oko performansa belgijske skupine Crew, koji će se do kasne večeri 30. lipnja održavati dvaput dnevno u Muzeju suvremene umjetnosti.
Publika se tu podvrgava manipulaciji osjetila u strogo uniformiranom okruženju nalik na brod Borgova iz Zvjezdanih staza. Scenografija i kostimi samo pojačavaju anksioznost na putovanju u dosad neotkrivene digitalne svjetove poput onih u kultnom filmu Matrix.
Služeći se najmodernijom tehnologijom i psihološkim varkama, Crew je publiku naveo da dobro razmisli o granicama između stvarnosti i iluzije, vlastita identiteta koji formiramo u odnosu na svijet oko nas, te o (ne)dopuštenoj manipulaciji. Bilo je to rubno, često neugodno, ali svakako zanimljivo iskustvo.
