Umro je Bernardo Bertolucci, legendarni talijanski scenarist i redatelj, dvostruki oskarovac i posljednji živući predstavnik talijanskog novog vala koji je stvarao zajedno s Michelangelom Antonionijem, Pierom Paolom Pasolinijem i Federicom Fellinijem.
Vratili vjeru u Talijane
Podsjetimo, nakon velikog uspjeha neorealizma koji se četrdesetih i pedesetih godina bavio postratnim socijalnim temama uslijedila je poplava profanih komedija, špageti-vesterna i šund-horora koji su talijanski film poveli u nekom sasvim drugom smjeru.
Tek su autori poput Bertoluccija tijekom osamdesetih i devedesetih vratili staru slavu talijanskoj produkciji, istovremeno zadovoljavajući kriterije gledatelja i publike.
Bernardo Bertolucci rođen je u Parmi 1941. godine. Njegov otac, poznati pjesnik i povjesničar umjetnosti Attilio Bertolucci prijateljski se družio s Pierom Paolom Pasolinijem, koji je mladog Bertoluccija pozvao da mu asistira na debitantskom filmu “Accattone” 1961. godine, otvorivši mu vrata sedme umjetnosti.
U prvom desetljeću karijere, Bertolucci je uz vlastite autorske filmove radio kratke dokumentarce i televizijska djela. U to vrijeme mnogo se bavio i scenarističkim radom, između ostaloga za kultni špageti-vestern “Bilo jednom na Divljem zapadu” Sergia Leonea. Prvi veći autorski uspjeh Bertolucci je ostvario filmom “Partner” 1968. godine temeljenim na predlošku Dostojevskog, koji je nominiran za Zlatnog lava na filmskom festivalu u Veneciji, a redateljsku zrelost potvrdio je 1970. filmom “Konformist” koji mu je donio i prvu nominaciju za Oscar.
Ogromnu pomutnju i velik međunarodni uspjeh ostvario je 1972. godine danas kultnom erotskom dramom “Posljednji tango u Parizu” u kojem su Marlon Brando i Maria Schneider igrali Parižanku i Amerikanca ujedinjene u očajničkom odnosu utemeljenom na apersonalnom, nasilnom seksu. Ovaj film nije bio samo revolucija u Bertoluccijevu stvaralaštvu već i revolucija u europskom i svjetskom filmu, propitujući granice beznađa i žudnje, te pomičući granicu onoga što smo na velikom platnu smatrali primjerenim. Bertolucciju je donio i četvrtu nominaciju za Oscar, iako ne i kupić. Provokativni talijanski autor kontroverze je izazvao i 1979. godine filmom “La Luna” u kojem se bavio temom incesta između majke i sina.
Novi tektonski pomak napravio je 1987. godine spektakularnom povijesnom dramom “Posljednji kineski car” snimljenom u koprodukciji Velike Britanije, Italije, Kine, Francuske i SAD-a, koja je osvojila ukupno devet Oscara i desetke drugih uglednih nagrada, te postala jedan od najpoznatijih filmova u povijesti.
Malkovich i Reeves
Djelomično zahvaljujući tom uspjehu, širom su mu se otvorila vrata Hollywooda te je, za razliku od svojih talijanskih kolega koji su prije svega ostali kultne figure europske produkcije, Bertolucci trajno obilježio i američki film.
Iz kasnije karijere pamtit ćemo njegov “Čaj u Sahari” s Debrom Winger i Johnom Malkovichem, “Malog Budu” s Keanuom Reevesom i Bridget Fondom, “Zavodljivu ljepotu” s Liv Tyler te “Sanjare” s Michaelom Pittom, Louisom Garrelom i Evom Green.
Preminuo je u 78. godini nakon duge borbe s rakom. Ostat će upamćen kao gorljivi ljevičar, trajno posvećen temama strasti, individualnih previranja i kolektivnih identiteta.
