“Bilo je pokatkad prigovora da se objavljivanjem priča afirmiranih pisaca zaustavljaju mladi. Dakako da se može dogoditi da velike ribe progutaju male, ali mladima je potrebno da se natječu u konkurenciji s najboljima kako se natječaj ne bi pretvorio u radionicu domaćih zadaća. Raduje me činjenica da se uz jednog Šegedina, Kaleba, Kiša, Pavličića i Paljetka nalaze Zoran Malkoč, Korana Serdarević, Ivana Šojat i Irena Škorić”, napisao je u predgovoru knjige “50 godina, 50 priča” Tomislav Sabljak, izbornik Večernjakove kratke priče koji je uz taj natječaj od njegovih početaka.
Sjajnih 20 tisuća kuna
I doista, koliko je najstariji hrvatski natječaj za kratku priču potvrđivao ugled i prestiž književnih klasika, toliko je afirmirao i mlade, javnosti gotovo nepoznate pisce koji su objavom na stranicama Večernjeg lista ili dobivanjem nagrade jačali ne samo svoje samopouzdanje nego i dobivali na javnoj prepoznatljivosti. Pri tome ne treba zanemariti ni financijski učinak nagrade jer je ne tako davno prva nagrada iznosila čak 30.000 kuna, da bi se posljednjih godina spustila na još uvijek reprezentativnih 20.000 kuna, što je honorar koji za svoje objavljene i hvaljene romane ne dobiju ni neki reprezentativni domaći autori.
Među piscima koji su otkriće Večernjakova natječaja za kratku priču svakako je književnik Zoran Malkoč, koji je na 43. natječaju dobio prvu nagradu za priču “Kad sam bio bako Pila, mrtva, a u najboljim godinama”. U vrijeme kada je postao Večernjakov laureat (te je godine predsjednik žirija bio akademik Slobodan Novak) Malkoč je iza sebe imao objavljen roman, ali u javnosti je bio slabije poznat.
“Večernjakov natječaj jedini je relevantan izlog piščeve muke u našoj sretnoj zemlji koji za široku afirmaciju može značiti više, mogu to reći iz vlastita iskustva, nego knjiga objavljena kod uglednog izdavača. Iznenadio sam se koliko ljudi prati natječaj”, izjavio je Malkoč tadašnjoj urednici kulture u Večernjem listu Branki Primorac. On je osvojio i treću nagradu na 46. natječaju Večernjeg lista, i to pričom “A zaštas čupav ovi makaronje”. U međuvremenu je Malkoč postao jedan od najhvaljenijih hrvatskih pisaca koje je za roman “Roki Raketa” dobio i nagradu tportala za najbolji roman te time ušao u prvu ligu hrvatskih prozaika.
Slučaj Davora Slamniga
I ime Korane Serdarević, srednjoškolske profesorice književnosti, prevoditeljice i novinarke, čvrsto je vezano za naš natječaj. Ona je 2013. osvojila prvu nagradu, i to pričom “Kravosas”. U to vrijeme njena je literarna afirmacija bila tek u povojima. Korana Serdarević bila je peta književnica koja je uspjela osvojiti tu prestižnu nagradu, a prije nje to je uspjelo: Višnji Stahuljak, Mariji Peakić, Jari Ribnikar i Olji Savičević Ivančević. A onda je Korana Serdarević otišla i veliki korak dalje pa je pobijedila i drugi put, i to na 50. natječaju pričom “Molim vas, pričekajte”.
“Tri sam godine slala priče baš na natječaj Večernjeg lista. Dugo ga pratim, ne samo zbog tiraže nego i zato što ima ugled. Svi znaju što je nagrada Ranka Marinkovića. Kad sam slala priču, nisam imala neku veliku ambiciju.
No sada sam Večernjem listu poslala priču s tradicionalnom naracijom. Kada mi već nisu prošle priče koje sam slala dosad, mislila sam da će proći ova. I uspjelo je”, izjavila je Korana Serdarević u lipnju 2013. godine kada je prvi put pobijedila. A kada je lani pobijedila drugi put, bila je izravna:
“Velika mi je čast drugi put primiti prvu nagradu Večernjeg lista za kratku priču. Kada sam prije tri godine dobila prvu nagradu, ona mi je doslovno otvorila vrata u književnost. Tada sam bila sretna što je na čelu žirija moj profesor Milivoj Solar. A sada su tu i moji profesori Pavao Pavličić i Julijana Matanović. Svi su oni zaslužni što sam strastveno zavoljela i književnost i pisanje.” A akademik Pavličić, koji je također dva puta dobio Večernjakovu prvu nagradu, kratko je izjavio: “Bez natječaja Večernjeg lista mnoge priče ne bi bile napisane, a brojni autori ne bi postali pisci.”
I danas afirmirani i svestrani hrvatski književnik Rade Jarak prepoznat je od žirija Večernjeg lista jer je još 2001. godine kao literarni mladac osvojio prvu Večernjakovu nagradu pričom “Nino Rovinjež”. Te su godine u žiriju bili Miroslav Šicel, Nedjeljko Fabrio, Krešimir Nemec, Tomislav Sabljak i Milan Ivkošić, drugu nagradu osvojio je Luko Paljetak, a treću Čedo Prica. Uostalom, i Splićanka Olja Savičević Ivančević još nije bila afirmirana autorica kada je 2007. pobijedila na 41. Večernjakovu natječaju pričom “Heroj”. Tek nakon toga slijedile su nagrade Kiklop za najbolju pjesničku zbirku “Kućna pravila” ili tportalova nagrada za najbolji hrvatski roman.
Danas najposuđivanija književnica u javnim knjižnicama, lektirna autorica Sanja Pilić svoje je književne uspjehe započela baš drugom nagradom Večernjeg lista na 16. natječaju iz 1981. godine koju je osvojila pričom “Ah, ludnica”. Nakon toga Sanja Pilić osvojila je sve moguće nagrade koje se bave dječjom književnošću, neke od njih (poput Grigora Viteza) i tri puta. I valjda najprevođeniji suvremeni hrvatski književnik Miro Gavran svoju je književnu berbu započeo Večernjakovim natječajem jer je na devetnaestom natječaju 1984. godine osvojio drugu nagradu za priču “Moj dobri otac”, kada još nije objavio ni prvi roman.
Zanimljiv je i slučaj Davora Slamniga, pisca koji je na Večernjakovu natječaju nagrađen još 1986. godine, drugom nagradom za priču “Krumpirova rodbina”, potvrdivši tako status jednog od najuglednijih autora kratke priče u osamdesetima. Kasnije je Slamnig drugu nagradu osvajao još 1991., 2004., da bi 2005. postao i Večernjakov laureat pričom “Kak smo svi postali Dalmatinci”.
Zanimljivosti radi, na Večernjakov natječaj u dugom polustoljetnom periodu priče su slali i srpska glumica Eva Ras, hrvatski filmski redatelj Zrinko Ogresta, pisac koji je stradao za Domovinskog rata kao branitelj Vukovara Rene Matoušek, dramska umjetnica Anja Šovagović Despot, novinarka i političarka Jadranka Kosor...
