U projektu Na Margini, glasovi drugih i “drugačijih” VBZ nije zaboravio ni na dječju publiku pa je objavio knjigu priča poznate finske autorice Tove Jansson “Nevidljivo dijete i druge priče iz Mumindola”. Tove Jansson omiljena je dječja autorica čije su knjige o Muminima prevedene na više od 50 jezika, u Finskoj postoji i zabavni park temeljen na Muminima, a o njima su skladane i opere te rađeni animirani filmovi i kazališne predstave. Ipak, autorska prava nije mogla kupiti kompanija Walta Disneya, što je zanimljiva tema koja nema veze s umjetnošću... Zahvaljujući svojim talentima i obiteljskom doista bogatom umjetničkom nasljeđu, Tove Jansson je i domišljato i vrlo duhovito ilustrirala svoje knjige pa tako i zbirku priča “Nevidljivo dijete i druge priče uz Mumindola”, koju je sa švedskoga prevela Željka Černok, a uredila Sandra Ukalović. Do sada je VBZ već objavio tri romana te slavne finske autorice (koja je, zanimljivo, pisala na švedskom jeziku) i to “Zima u Mumindolu”, “Ljeto u Mumindolu” i “Velika poplava u Mumindolu”. I dok u svijetu Tove Jansson ima status najpoželjnijeg dječjeg pisca čije se knjige i danas prodaju u golemim nakladama, iako je od njene smrti prošlo 20 godina, u Hrvatskoj je još uvijek među manje poznatim dječjim autorima.
Zbirka “Nevidljivo dijete i druge priče iz Mumindola” objavljena je 1962. godine, a veliku pažnju i stručne javnosti i dječje publike izazvala je baš naslovna priča “Nevidljivo dijete”, o malenoj Nini koja je postala nevidljiva jer je dugo bila zlostavljana i zastrašivana pa se odrekla tijela u njegovu fizičkom obliku. Tek kada je došla u kuću obitelji Mumin počela se postupno pokazivati uz pomoć starinskih recepata, ali i ljubavi kojom je (uglavnom) bila okružena u toj gostoljubivoj kući. Tove Jansson pripovijeda iznimno suptilno i tankoćutno. Ne spušta se na neki zamišljeni dječji nivo pa njezine pripovijetke mogu bez problema čitati i odrasli i uživati o tom osebujnom literarnom dječjem svijetu u kojem ima jako puno iskušenja, pa i onih negativnih. Dječja književnost Tove Jansson jest poučna, ali vrlo često njene su pouke vješto zakamuflirane pa tako postaju mamac ne samo za dječju nego i za odraslu maštu i logiku. Priče su joj vrlo često povezane i s nordijskim mitovima i tajanstvenim bićima (kakvi su i sami Mumini koji sliče vodenkonjima, bačvastog su izgleda, imaju velike njuške i zimske mjesece provode spavajući zimski san pa uopće ne znaju što je Božić). Vrlo često njene priče progovaraju o prirodi i njenim iznenadnim i opasnim mijenama te njenoj na mahove i smrtonosnoj snazi kojoj se gotovo nemoguće suprotstaviti.
Priroda je posebno opasna kada se odnosi na nepregledno, moćno more koje je nemoguće kontrolirati, i to posebno u ekstremnim slučajevima poput tornada, a o čemu najzornije svjedoči uzbudljiva priča “Filifjonka koja je vjerovala u katastrofe”, priča koju bismo prije mogli ubrojiti u literaturu za odrasle nego u literaturu za djecu. Svu poetičnost i plemenitost proze Tove Jansson najbolje dočarava nevjerojatno dojmljiva priča “Hemul koji je volio tišinu”, pravi mali biser literarne empatičnosti napisan na krajnje virtuozan način.
Autorica se u konstruiranju te priče poslužila bićima koja nadasve cijene red i rad, disciplinu i samodisciplinu po čemu su ipak antipodi puno opuštenijim Muminima. Vrlo je zanimljiva i uvodna priča “Proljetna pjesma”, u kojoj Mumintrolov prijatelj, zaljubljenik u usnu harmoniku, glazbu i slobodu Snus bježi u samoću kako bi u miru i tišini mogao stvoriti prelijepu melodiju. No baš kad je bio na vrhuncu skladateljske kreativne koncentracije, Snusu zasmeta mala životinjica koja nema ni ime, a sretna je što je mogla osobno upoznati Snusa koji je uvijek u pokretu i veliki je borac protiv pravila, a voli da mu se prijatelji dive...
Snus je prema maloj životinjici prvo nepristojan i egoističan, ali zbog grižnje savjesti ipak prihvaća nenadanog i neuglednog gosta, daje mu ime te ga inspirira za potpunu promjenu životnih navika, i to nabolje. A to i jest glavna poruka Mumina. Prihvatiti svako biće bez predrasuda i mržnje, i to bez obzira na razlike. I poštovati prirodu i vlastite osjećaje.
