Bog je jednog dana shvatio da ljudi nisu ispali baš onako kako je on to htio i zamišljao. Mrze se, tuku i ubijaju i nema izgleda da će to prestati u skorijoj budućnosti. Razočaran onim što vidi, odlučio je zbrisati ljude s lica Zemlje. Jedini koji zdušno brani ljude je Sotona. Kao i toliko puta prije, usprotivio se božjoj volji te je postigao dogovor s Bogom da će pronaći dvoje ljudi koji će biti novi Adam i Eva. Taj film niste gledali jer nije ni snimljen. Još je uvijek u pretprodukciji, snimanje će možda početi u siječnju 2025. što znači da bismo ga mogli gledati najranije pred kraj iduće godine, ako sve bude išlo po planu.
Scenarij je napisao mladi Christopher Brett Bailey koji iza sebe ima samo mali nezavisni i nepoznati film “Dream Agency”, no ima jaku pomoć: uz Baileya scenarij potpisuje slavni Terry Gilliam koji će i režirati film. “Karneval na kraju dana” (“The Carnival at the End of Days”) navodno će biti posljednji Gilliamov film (22. studenog napunit će 84 godine).
Priča o opstanku i spasenju ljudske vrste koju stalno netko želi uništiti (čak i pored toga što sama čini krupne korake u tom smjeru) već dugo zaokuplja Gilliamovu pažnju, no s vremenom je malo promijenio stavove. Godine 1981. snimio je zabavan i nepretenciozan film “Vremenski banditi”. Grupa bandita krade Vrhovnom Biću (Ralph Richardson) mapu s popisom portala uz pomoć kojih mogu putovati kroz vrijeme i krasti povijesna blaga. No ispod te razine priče krije se nešto ozbiljnije: ispostavi se da je sve to bio lukavo smišljen plan Vrhovnog Bića koji je uz pomoć bandita naumio poraziti Zlo (David Warner). Zlo, naime, želi uništiti Vrhovno Biće zajedno s ljudima, kreirati neki novi svijet i sam vladati svemirom. Zlo nikako ne može shvatiti zašto je Vrhovno Biće stvorilo 43 vrste papiga, puževe, drveće i ostala bića koja nisu sposobna upravljati mašinama. Da je Zlo stvaralo svijet, prvog bi dana ujutro stvorio lasere, a ne bi se zamarao leptirima i cvijećem.
U “Karnevalu” bismo trebali vidjeti malo drukčiju priču, danas je ipak neko drugo doba. Ne znamo kako će izgledati finalni proizvod, možda će se i scenarij još mijenjati, no prilično je sigurno da će se u filmu Gilliam još jednom vratiti temama koje su ga zaokupljale tijekom karijere duge skoro 60 godina, među kojima je smisao života možda ponajvažnija, kao što se moglo zaključiti još iz filma “Smisao života Monty Pythona” (1983.) za koji je pisao scenarij i glumio u filmu.
Smislu života posvetio je film “Nulti teorem” (2013.) u kojem genijalni kompjutorski stručnjak Qohen (Christopher Waltz) dobiva zadatak dokazati nulti teorem na čijem je dokazivanju izgorjelo već puno kompjutoraša. Qohen živi onako kako bismo i očekivali od genijalca, socijalno je neprilagođen, za sebe koristi zamjenicu “mi” i rijetko se miče od ekrana. A nulti teorem tvrdi da će svemir završiti u ništavilu i da je život besmislen. Ali ako dokaže taj teorem, Qohen će poništiti i obezvrijediti svoje postojanje. On, naime, cijeli život čeka telefonski poziv koji će mu objasniti koji je pravi smisao njegova života, a taj poziv nikako ne dolazi, javljaju se samo razni agenti koji mu agresivno nude stvari bez kojih ne može i ne smije živjeti. Na kraju filma, Upravitelj (Matt Damon), koji mu je i povjerio zadatak, otkriva mu da ga je izabrao upravo zato što je Qohen antiteza teorema.
No za razliku od Qohena iz “Nultog teorema” Gilliam nije čekao ni nagrade ni poziv, nego se probijao radeći sve i svašta. Rođen je 1940. u Minnesoti. Kad je imao 12, njegovi su se preselili u Los Angeles. Otkrio je da veliki grad nudi puno toga čega nije bilo na srednjem zapadu, među ostalim, jako mu se svidio časopis MAD. MAD je bio utjecajni satirični magazin kojem ništa nije bilo sveto, a osim crtanih stripova objavljivali su i fotostripove u kojima su klasičan crtež zamjenjivale više ili manje obrađene fotografije. Malom Terryju to se jako svidjelo pa je i sam htio tako raditi nešto slično, no ipak je završio na studiju politologije. Zaposlio se u oglašavanju gdje je njegova kreativnost došla do izražaja, ali ga je brinulo stanje u Americi.
U to vrijeme (druga polovina 1960-ih godina) Amerika je prolazila kroz mučno razdoblje. Atentati i rasni nemiri bili su svakodnevica, kao i policija koja s dugim cijevima na ulicama zaustavlja svakog tko im se učini sumnjiv. Jedne večeri Gilliam je radio do kasno u noć i kad se vraćao doma u svom malom europskom automobilu, presrela ga je patrola. Optužili su ga da je narkoman, a on im je bijesan odvratio da on radi dvostruko više od svih njih. Tako se nigdje, pa ni u Americi, ne razgovara s policijom. Vrlo brzo jako se počeo bojati da će, ako ostane u Americi, postati terorist koji će bacati bombe širom države.
I tako je otišao u Englesku. Netom prije odlaska napravio je fotostrip u kojem je koristio fotografije Johna Cleesea, budućeg člana Mony Pythona. Kao talentiran crtač, dobio je posao da animira prizore u dječjoj seriji na kojoj su također radili Eric Idle, Terry Jones i Michael Palin. Otkrili su da imaju puno toga zajedničkog, poznavali su i čak i Cleesea, a Graham Chapman je radio kao scenarist na nekim ranijim Cleeseovim serijama. Otprilike u isto vrijeme sredinom 1969. Cleeseu i Chapmanu BBC je ponudio da naprave vlastiti kasnovečernji show za odrasle, a ostaloj četvorici je to isto predložio ITV.
ITV nije imao slobodnog studija sve do početka 1970. a Cleese pak nije želio raditi samo s Chapmanom pa je pozvao Idlea da im se pridruži. Idle je pristao pod uvjetom da dođu i ostala trojica. Grupa je htjela ime koje nema veze sa sadržajem serije jer su smatrali da je to jako zabavno. Nakon nekoliko loših prijedloga (npr. “Konj, žlica i umivaonik”) napokon su se složili oko “Letećeg cirkusa Montyja Pythona” i sve ostalo je, kako se otrcano kaže, povijest.
Pythonovo doba počelo je 5. listopada 1969. oko ponoći kad je emitirana prva epizoda. Gilliam je u prvim epizodama bio isključivo animator. Slagao je prizore od izrezanih slika koje je oživljavao stop-animacijom. Zaštitni znak serijala brzo je postala gigantska Kupidova noga koja gazi sve pred sobom uključujući i naslov serije na najavnoj špici. Povrh toga, Gilliam je u svakoj epizodi izveo bar jedan skeč u istoj tehnici i nije se pojavljivao na ekranu. Bio je punopravni član “Letećeg cirkusa”, no njegovo ime je na odjavnoj špici u prvim epizodama pisalo odvojeno i nakon imena ostale petorice. Tek kad je i sam počeo glumiti u igranim skečevima, njegovo se ime pridružilo ostaloj petorici, usput je otkrio i da ima talenta i za glumu, a poželio je i režirati. Iako su njih šestorica osmišljavala skečeve u svakoj epizodi, nitko od njih nije režirao nijednu epizodu.
Kad je nakon četiri sezone i 45 epizoda serijal ugašen, BBC je montirao najuspjelije skečeve prve i druge sezone u dugometražni film i nazvao to “Monty Python: A sada nešto sasvim drugačije”. Dobar prijem filma ponukao je Gilliama da “Pythonu” nekako još malo produži život. Godine 1975. on i Terry Jones zajedno su režirali “Monty Python i Sveti gral”. Film je bio velik uspjeh te je samo u kinima zaradio desetak puta više od uloženog. Subverzivni i anarhoidni humor razarao je sve, od stupova društva do narativne strukture filma, što je i danas na cijeni te se film još uvijek nalazi na 154. mjestu IMDb-ove liste najboljih filmova. Povoljan prijem “Svetog grala” dodatno je osnažio Gilliamovu želju i potrebu za režijom pa je otad do danas nanizao 13 dugometražnih igranih filmova od kojih su najpoznatiji “Brazil” (1985.), “Kralj ribara” (1991.) i “12 majmuna” (1995.).
Nakon zapaženog “12 majmuna” Gilliam je naredao nekoliko loše prihvaćenih ili neshvaćenih filmova (“Strah i prezir u Las Vegasu” 1998. te “Braća Grimm” i “Tideland” 2005.), njegov tip humora izgubio je na važnosti, teme koje ga zanimaju nisu više opće prihvatljive i sve je teže pronalazio novac za snimanje. Puno je planova koje nikad nije uspio realizirati. Recimo, htio je snimiti “Jenki na dvoru kralja Artura” po romanu Marka Twaina, imao je već i gotov scenarij, ali je zapelo na financiranju. Razmišljao je o ekranizaciji Dickensove “Priče o dva grada”, kao i nastavku Kubrickova “Dr. Strangelovea”, a želio je napraviti i nastavak “Vremenskih bandita”. Upravo je Gilliam bio prvi izbor J.K. Rowling za režiju prvog filma o Harryju Potteru, no studio Warner Bros. inzistirao je na Columbusu. Gilliam je možda još i danas ljut zbog toga i kad ga netko pita o tome, ne propušta izjaviti da je “Kamen mudraca” glup i grozan film.
Gilliam je jedan od posljednjih Mohikanaca koji još vjeruju u važnost čitanja i široke edukacije. Prilično je ljut na filmske škole koje studente obrazuju samo o kameri i mediju, a ne tjeraju ih da uče o svijetu i temama koje ih okružuju. Jer, “ako znaš samo o kameri i mediju,” tvrdi Gilliam, “onda možeš snimati samo filmove o kameri i mediju. A ako poznaješ filozofiju, umjetnost, arhitekturu i literaturu, onda možeš letjeti.” Jako voli termin “magični realizam”, pa su njegovi filmovi često fantazije s ironičnim pristupom.
Većina njegovih filmova je u cijelosti ili djelomično imaginacija glavnog lika, ponekad s tragikomičnim obratom na kraju. Likovi su mu uglavnom neobični ili neprilagođeni i kreću se u mračnim prostorima koji znaju imati barokna obilježja jer Gilliam obožava borbu racionalnosti i spiritualnosti koja odlikuje to doba. I kad to znamo, nije teško shvatiti zašto za njegove filmove više nema novca ni publike. To što Gilliam glasno zagovara danas više nije u modi.
Ako “Karneval na kraju dana” čeka slična sudbina, pitanje je hoćemo li ikada vidjeti taj film. Gilliam je u Annecy, pored ostalog, išao i tražiti talentirane animatore koji će mu pomoći napraviti scene Boga. Za “Karneval” želi Boga kakvog još nikad nismo vidjeli na filmu, a trebao bi ga glumiti Jeff Bridges. Sotonu će, neki će reći sasvim prikladno, igrati Johnny Depp. Novi Adam mogao bi biti Jason Momoa ili Adam Driver, a tko će glumiti Evu, još uvijek nije poznato. “Bit će to vrlo zabavno za one koji se ne boje biti uvrijeđeni,” ukratko je opisao svoje buduće djelo u nedavnom razgovoru za FandomWire. Terry Gilliam je optimističan i vjeruje da će uspjeti snimiti još ovaj film. Nadajmo se da je u pravu i da ćemo imati prilike to pogledati, ako nas netko – Bog, Sotona ili mi sami – u međuvremenu ne zbriše s lica Zemlje.
