Svatko tko voli uzbudljive kriminalističke romane barem jednom je u ruke uzeo neki od romana Henninga Mankella. A on je specijalist za “tvrdo kuhane” krimiće koji slovi za najuspješnijeg švedskog pisca tog žanra, autora od kojeg su tajne zanata učili svi autori velikih hitova koji su došli iza njega.
I roman “Povratak učitelja plesa” (Mozaik knjiga, urednik Zoran Maljković, prijevod Branka Grubić, 119.90 kuna) počinje u njegovu prepoznatljivom stilu: u snijegu je nađeno tijelo bivšeg, odavno umirovljenog policajca. Stariji čovjek ubijen je nakon očitog brutalnog mučenja i prebijanja, a sve što policija ima neobični su tragovi u snijegu; otisci stopa koji podsjećaju na korake tanga.
Sve što slijedi mogli bismo podvesti pod jedinstveni stil ovog autora, u kojem najvažniji sastojak čini dobra psihologizacija junaka i prepletanje sasvim neočekivanih tema, motiva, junaka... Tako se i u ovom romanu pojavljuje jedan sasvim neočekivani inspektor. Istražitelj Stefan Lindman naoko je sasvim običan policajac, a čitatelj ga sreće u trenutku kada mu je liječnik dijagnosticirao karcinom jezika. Na prisilnom bolovanju, u dva tjedna prije početka agresivnog liječenja, on se upušta u istragu u kojoj želi doznati što se dogodilo čovjeku s kojim je radio kada je tek postao policajac. Ta će ga istraga odvesti u crni dio švedskog društva, onaj u kojem stoluju neonacisti.
Upravo zbog ova dva motiva ovo je jedan od najuzbudljivijih romana iz aktualne ponude krimića na hrvatskom tržištu. S jedne strane malo tko od nas očekuje takve podzemno-kriminalne aktivnosti u zemlji koju doživljavamo ne samo uređenom nego i naprednom, a s druge strane najbolje stranice ove priče Mankell je napisao preplećući priču i osobne strahove svog istražitelja. Postigao je time duboku simboliku: čovjek koji ne zna ima li budućnost, na mogućem kraju svog života, istražuje ljude koji su spremni baš svakome oduzeti život i budućnost, a sve u ime nekog zamišljenog nadčovjeka koji ima pravo vladati drugima.
