Drama HNK Split u subotu će premijerno izvesti Molièreovu komediju “Umišljeni bolesnik”u režiji Darija Harjačeka. Dramaturgiju i adaptaciju potpisuje Vedrana Klepica, a naslovni lik, hipohondra Argana, tumači mladi Marjan Nejašmić Banić.
– Rad na predstavi bio je instant-proces. Napravili smo je u samo šest tjedana. Dobro smo se razumjeli, međusobno poštovali i uvažavali. Ovakvu razinu profesionalnosti i talenta kakva je u HNK Split nisam nigdje zatekao. Ne govorim to iz kurtoazije. Sve pohvale svima u teatru, na svim instancijama – naglašava uoči premijere Dario Harjaček. Zanima nas što nam donosi “njegov Molière”, koja je temeljna priča autorskog tima koji se odlučio za “Umišljenog bolesnika” koji se u Splitu prvi i posljednji put igrao još 1923. godine?
– Ne znam jesam li ikada gledao dobrog Molièrea?! Suvremeni teatar teško nalazi odgovore na klasične komade. Vedrana Klepica i ja nastavljamo svoju priču, postavljamo pitanja obiteljskih i društvenih klasnih odnosa, bavimo se pitanjem vlasti i vlasnika. U predstavi se progovara o tome tko je vladar, kako vlast djeluje na okolinu, tko su osobe koje služe, tko su djeca i žene. Krenuli smo čitati tu priču iz pozicije potlačenih. Revolucija nije moguća ili je ona možda krivi odgovor na naše probleme? Činjenica je da ljudska hrabrost može prevariti moćnu vlast. Hrabrost je elementarni faktor bilo kakve dobre promjene. Postavlja se pitanje mora li moćna vlast uvijek biti nešto kruto? Može li pozicija moći biti mjesto otvaranja dijaloga? O svemu tome govori se u predstavi – kaže Harjaček.
Posljednja komedija francuskog komediografa bavi se likom Argana koji čitav život podređuje svojim umišljenim bolestima u koje su ga uvjerili liječnik i apotekar. Za “liječenje” troši bogatstvo i bez grižnje savjesti ucjenjuje cijelu obitelj te je spreman i vlastitu kćer prisiliti na brak koji ona ne želi.
– S jedne strane stoji otac, vladar, zlostavljač, fetišist, a s druge strane njegova potlačena svojta koja je lišena bilo kakve iluzije o mogućoj revoluciji. Ono što nas zanima u toj priči jest kako preživjeti izopačenu vlast, a da se pri tome sačuva vlastito dostojanstvo. To je vrlo aktualna tema – veli Harjaček.
Bave se i pitanjem kako kao ljudi možemo pristupiti onima koji su tirani, kako prilazimo ljudima koji nas tlače i manipuliraju nama. To je vječno pitanje .
– Uvijek imam problem kad se stari tekstovi stavljaju u suvremeni okvir. Posebno ako vas interesira kontekst. Primjerice, scena kad otac bira ženika svojoj kćeri, htjeli smo premjestiti tu priču koja je zapravo svevremenski moguća. Stavili smo je u viktorijansko doba na prijelazu stoljeća, ispunjeno strogošću i disciplinom, potisnutom seksualnošću i jačanjem patrijarhalnih obiteljskih modela. Viktorijansko doba je doba velikog preokreta. Htjeli smo napraviti erotičnu predstavu koja se bavi psihopatologijom. Bilo nam je bitno ispričati priču u kojoj ćemo imati filmsku strukturu. Za nas Molière ima natruha i Ibsena i Strindberga. Riječ je o otvaranju suvremenoj građanskoj drami – kaže Harjaček.
