Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu večeras će biti domaćin jedinstvenog događaja, izvedbe opere "Amfitrion" Borisa Papandopula. Iako je to komično, antiratno djelo s velikim uspjehom praizvedeno baš u zagrebačkom HNK još davne 1940. godine, od tada mu se gubi gotovo svaki trag. A nakon više od 80 godina na istoj će je pozornici u tri izvedbe – večeras te 12. i 13. svibnja – oživjeti zagrebački studenti u fantastičnoj suradnji čak pet fakulteta, Muzičke akademije, Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti, Tekstilno-tehnološkog i Arhitektonskog fakulteta.
U ulozi redateljice ovog kompleksnog i spektakularnog komada, u koji je uključeno više od 170 studenata, nastupit će Kristina Grubiša, studentica druge godine diplomskog studija kazališne režije i radiofonije. Grubiša iza sebe već ima niz suradnji s jednim od naših najpoznatijih redatelja Krešimirom Dolenčićem, koji će ovog puta ponovno nastupiti u ulozi njezina mentora, ali svi su konci – u njezinim rukama.
– Već sam sudjelovala u ovakvim velikim produkcijama Muzičke akademije. Prethodno su to bile "Pepeljuga" i "Životinjska farma", ali ovo je prvi put da sam u poziciji kao samostalna režiserka, pod mentorstvom Krešimira Dolenčića. Uvijek je teško kada sudjeluje toliko puno umjetničkih individualaca, ali ono što ja nekako zagovaram kao najbolji, a možda i jedini pristup da se ovakve suradnje uspješno realiziraju jest komunikacija. Velika je tu odgovornost na plećima režisera, no moram reći da sam ipak bila spremna za ovo zbog prethodnih suradnji s Krešom. On me jako spretno i pedagoški uveo u to sve svojim savjetima i mentorstvom. Nisam bila nepripremljena, ali bilo je izazovno. Najteže mi je bilo podsjećati se da trebam ići korak po korak, pri tome uvijek imati u vidu cjelinu da mogu voditi ljude prema našoj zajedničkoj viziji, a opet prepustiti se tom momentu u kojem se radi. Iz ovakvih se stvari najviše uči za dalje – skromno će Kristina Grubiša, koja dodaje da je u ovakvim produkcijama širina fokusa najbitnija.
Treba se paziti na apsolutno sve, od rekvizita pa do komunikacije s tehničkim osobljem, a uvelike im je pomogao dugačak proces pretpripreme u kojem su svi dobili svoj prostor za izražavanje.
Poprilično je zahtjevan pothvat koordinirati sve fakultete, otkriva nam i prof. Martina Gojčeta Silić s Muzičke akademije, zadužena za međuinstitucionalnu suradnju.
– Nemamo ni klasičnog inspicijenta pa ni jednu lokaciju ili skladište, već se sve priprema na različitim lokacijama. Na početku procesa svaki fakultet najprije je napravio svoje skice, interni izbor te ga predstavio nama, ali tu je redatelj uvijek u glavnoj ulozi. Odlučuje o estetici operne produkcije, bira scenografska rješenja, kostime, svjetlo... Moram reći da je Kristina Grubiša taj posao zaista odradila izvrsno i prilično samostalno, uz minimalnu pomoć mentora – kazala je Gojčeta Silić.
Uz veliki ansambl predstave, zbor i orkestar također čine studenti Muzičke akademije, kojima će u prvoj izvedbi ravnati dirigent Matija Fortuna, no na drugoj ćemo i trećoj izvedbi na dirigentskoj poziciji vidjeti također dvojicu studenata – u petak Matea Narančića, a u subotu Ivana Šćepanovića. U ovoj su golemoj produkciji, među ostalim, za scenski pokret i koreografiju zadužene studentice ADU, kostimografija je djelo studenata TTF-a, a scenografija i rekviziti studenata ALU i dizajna na Arhitektonskom fakultetu.
– Imamo i dvije postave u solističkoj podjeli te će se svi pjevači izmjenjivati, osim samog Amfitriona, kojeg će na svojim leđima iznijeti mladi bas-bariton Benjamin Šuran te nastupiti u sve tri predstave – otkrila nam je Gojčeta Silić.
Ovo će biti i prvi put nakon 1940. da će javnost uopće moći u cijelosti vidjeti i čuti Papandopulovu viziju "Amfitriona", temeljenog na Molièreovoj drami nastaloj prema drevnom grčkom mitu. Naime, Papandopulo je operu napisao 1936., a u nekom je trenutku nakon premijere partitura – nestala. Godinama nam je poznata bila samo uvertira, no srećom, cjeloviti je rukopis nakon dugog traganja pronašao muzikolog Davor Merkaš, također jedan od suradnika u ovom projektu.
– To je od Plauta preko Molièrea jedan predložak u formi klasične komedije zabune. Preciznije, komedije blizanaca. Osnova komedije je da obično muževi odu i ostave svoje žene u gradu, a njihovi se blizanci baš slučajno u tom momentu nađu u pravo vrijeme na pravome mjestu i iskoriste priliku da budu sa ženom svoga brata. Ovdje je to postavljeno u kontekstu Zeusa i Merkura, u ludom miksu grčke i rimske mitologije. U podlozi je i jedna antiratna tema, priča koja je danas dosta aktualna – zbog ljubavi bježi se s bojišta. U svojoj verziji predstavljam i ideju kako se bogovi igraju s našim životima kako im paše, a mi ih lijepo štujemo neovisno o tome što oni rade s nama – rekla nam je redateljica Grubiša, koja se sudeći prema reakcijama publike na generalnim probama opere, idućih nekoliko dana i te kako ima čemu veseliti.
