Švicarskog književnika (koji piše na francuskom) Joëla Dickera domaća je čitalačka publika upoznala preko romana “Istina o slučaju Harry Quebert”. Njegov hrvatski izdavač Fraktura nedavno je izdao i “Knjigu o Baltimoreu” (urednik Roman Simić, prijevod Željka Somun, 149 kuna).
U najnovijem romanu Dicker dokazuje svu raskoš svog književnog talenta te ispisuje jednu od najljepših oda djetinjstvu koju smo imali priliku čitati još od davnih vremena Twainova Huckleberryja Finna. Ovdje je zapravo riječ o prividu koji stvara dječji pogled na svijet. Glavni junak, naime, piše o obitelji koju čine dva brata, jedan koji se sretno i spretno obogati i drugi koji sa svojom obitelji živi miljama daleko od tog bogatstva.
Junak, koji nam i priča događaje, sin je te druge obitelji, dječak i mladić koji cijelo vrijeme velikim (naravno, i nerealnim) očima gleda u obitelj svog strica, u ono što je za njega savršen život. Savršenstvo je, naravno, miljama daleko od istina, tako da Dicker piše i svojevrsnu knjigu uputa o odrastanju i suočavanju sa stvarnošću. Intrigantnim stilom odmah na početku jasno kazuje da se život te obitelji dijeli na vrijeme prije i poslije “Drame”, događaja na koji se vraća glavni junak, tada već proslavljeni pisac. Što se dogodilo s njegovim sretnijim bratićima? To mora otkriti iz perspektive odraslog čovjeka.
No ovo je i roman o pripadnosti, o djetetu koje se slučajno nađe u bogataškoj kući, čovjeku koji nikada ne uspijeva razriješiti problem vlastite obitelji koja ga je odbacila. Je li to odbacivanje prvi korak na putu u “Dramu”? Ili je to bio pokušaj odraslih da prešućivanjem djeci stvore sigurnije odrastanje i stabilniju budućnosti? Odgovor ovaj uzbudljiv roman otkriva postupno ali maestralno
