Hrvatski ban Josip Jelačić bio je diplomat i ratnik, imao je brižan i profinjen izgled, bio je omiljen u vojsci i nije barbarin, nego istančan i fin čovjek, ali i vješt laskavac, očarat će i kraljeve i narode. Tako o banu Jelačiću još 1855. godine u knjizi “Sličice o banu Jelačiću i ratu u Mađarskoj 1848.-1849.” piše francuski autor Philarete Chasles. Knjigu je na hrvatskom objavio zaprešićki ogranak Matice hrvatske.
Obavijena velom tajni
Kako je moguće da hrvatski povjesničari nisu znali da je prije 155 godina u Francuskoj objavljeno važno djelo o banu Jelačiću i burnoj 1848. godini, pita se s čuđenjem priređivač izdanja Stjepan Laljak u predgovoru knjige koju su na hrvatski prevele Sanja Hoić i Bojana Zeljko-Lipovščak? I doista. Zašto je Chaslesov roman tek u 21. stoljeću doživio i svoje hrvatsko izdanje, ostat će nepoznanica. Chaslesov roman objavljen je prvi put 1855. u Parizu, i kako je ustanovio Laljak, to izdanje nema niti jedna knjižnica u Hrvatskoj. No, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu ima drugo izdanje romana iz 1879. godine. A što struka piše o Chaslesovu djelu koje bi u Hrvatskoj moglo imati dobar odjek? Povjesničarka Mira Kolar piše da je Chaslesov roman pisan živo, jednostavno, da su dijalozi dobro vođeni i pojačavaju vjerodostojnost likova te da daje opis ratovanja u Mađarskoj 1848. kakav nismo sreli u drugim djelima. Ocjenjuje da su Chaslesu simpatični i Hrvati i Mađari te da je roman pisao nepristrano, politički neutralno, no da u njemu ima i podosta netočnosti, nepoznanica pa i naivnosti.
Hrvati puni čvrstine
Chasles koji zorno opisuje hrabrost mađarskih vojnika, fanatizam bečkih studenata i čestitost Jelačićevih hrvatskih trupa, roman piše iz pozicije tirolskog časnika koji ratuje na strani Jelačića, dakle i protiv bečkih, ali i mađarskih pobunjenika. I premda Hrvate naziva poludivljim narodom i tvrdi da nisu uljudni ni učeni, piše da su puni trezvenosti, čvrstine, privrženosti, lijepi kao divlja životinja obdarena velikodušnošću, inteligencijom i srčanošću. Chasles nema razumijevanja za mađarske pobunjenike i ne smatra ih revolucionarnim jer žele Habsburgovce zamijeniti mađarskim feudalnim ustrojem, ali razumije Hrvate koji žele bolju poziciju kod bečkog dvora.
poludivlji narod, nismo uljudni ni učeni....nažalost, žabar je u pravu....a što je najgore, to više vrijedi sada u 21. st. nego 1855. kad je pisao roman!