Rješenje o otkazu koje je u petak poslijepodne dobila na kućnu adresu vrhunac je drame koju proživljava bivša intendantica riječkog HNK Nada Matošević Orešković. Potresena, ponekad i na rubu suza, ispričala nam je svoju priču poduprtu i opsežnom dokumentacijom koju smo dobili na uvid, u kojoj je i tužba zbog mobinga koju je 5. lipnja preko odvjetnika uložila protiv kazališta.
Je li vas iznenadio otkaz?
Pretpostavljala sam da bi se i to moglo dogoditi, ali sam se nadala da će glas razuma prevladati i da Grad tako nešto neće dopustiti.
Kako je sve počelo?
Prije godinu dana gradonačelnik me zamolio da se povučem prije isteka mandata da bi nova uprava što prije počela raditi. Dobila sam usmena i pismena obećanja o tijeku primopredaje i svom budućem rad, pa i to da mi se neće onemogućavati rad izvan matične kuće. Sva su ta obećanja pogažena. Ali, tijekom ljeta smo lijepo surađivali. Frljića poznajem otprije. U našem je kazalištu, za mog mandata, praktički napravio karijeru s predstavom "Turbofolk". Primopredaja je trebala trajati do 30. rujna, ali moj progon krenuo je već od 1. rujna, stupanjem na dužnost intendanta i njegova pomoćnika, zamjenika, drugog intendanta, ili što već Marin Blažević jest, s obzirom na to da Frljića više od šest mjeseci nije ni bilo u kazalištu. Skinuli su me s opere "Evgenij Onjegin" s obrazloženjem, preko novina, da bih mogla negativno djelovati na projekt, a Blažević je bio bezobrazan i neugodan i prema mađarskom redatelju Alföldiju koji je zbog njihove odluke napustio projekt. To je već obrazac ponašanja. Tko postavi bilo kakvo pitanje ili im se na bilo koji način suprotstavi, odmah je fašist.
U tužbi navodite još 20-ak primjera uznemiravanja, ponižavanja i zlostavljanja...
To se događalo kontinuirano. Izbacili su me iz programa čitave sezone, svi moji koncerti, osim uskrsnog, otkazani su i dobivala sam samo predstave u koje je trebalo uskočiti umjesto kolege Vlajnića. Istjerana sam s probe gostujućeg dirigenta Villea Matvejeffa s obrazloženjem da mi i za samo prisustvovanje probama treba dozvola intendanta. Takve opomene i prijetnje bile su redovite. Sve je kulminiralo kada sam 29. travnja predala zamolbu da me se pusti na gostovanje u Genovu u Teatro Carlo Felice. Molba je odbijena uz obrazloženje da moram dežurati u slučaju ako se nekom dirigentu nešto dogodi i zato što bismo baš u tom tjednu mog odsustva morali razgovarati o planovima za sljedeću sezonu, premda je meni već prije službeno rečeno da se sa mnom ne računa ni u jednom projektu. Premda je samo utvrdilo da nije za to nadležno, Kazališno vijeće potvrdilo je odluku intendanta uz zaključak da se ja u prvom redu moram posvetiti svojem poslu u kući. Dakle, poslu koji nemam i koji mi brane raditi. Ja sam zato, u skladu sa zakonom, 29. svibnja obznanila odluku da prekidam rad u kazalištu dok me se ne zaštiti od uznemiravanja. Nisu imali nikakvo pravo dati mi otkaz i sigurna sam da će to i sud potvrditi.
U kazalištu kažu da ste trebali dirigirati na koncertu za Dan sv. Vida.
Blažević me naknadno ubacio u taj program koji je pripremao kolega Vlajnić. Ja sam trebala dirigirati 15 minuta na koncertu koji ne traje ni sat vremena. Bio je to još samo jedan proziran pokušaj da me ponize, nakon niza drugih niskih postupaka. Na primjer, zaključali bi ložu iz koje sam trebala gledati predstavu i uputili me na pomoćno mjesto u gledalištu.
Zbog čega se sve to radi?
Od početka je plan da se mene ukloni iz kazališta zato što je moje mjesto šefa dirigenta obećano Villeu Matvejeffu.
Vidite li sličnosti sa slučajem Staše Zurovca koji je od vas dobio otkaz?
Apsolutno nema nikakve sličnosti. Staša Zurovac optužio me za mobing nakon što je dobio otkaz, a s njim se pregovaralo mjesecima i čak mu se pokušavalo otvoriti mjesto kućnog koreografa. Problem je bio to što više nije funkcionirao kao ravnatelj Baleta, ali ni u jednom trenutku nije bilo umanjivanja njegove osobe kao umjetnika, što se sada meni radi. Zurovac nije želio napustiti mjesto ravnatelja iako je te godine izbivao iz kuće četiri mjeseca i tražio još dva, a ja sam tražila šest radnih dana u vrijeme kada u kući ne radim ništa.
Kako komentirate nalaze revizija na koje se sadašnja uprava poziva?
Gradska revizija radila je u sklopu primopredaje, sa zakašnjenjem od dva mjeseca, ali korektno, ponajviše zahvaljujući gospođama iz gradske uprave. A državna revizija radila je na temelju nepotpune dokumentacije, koja postoji, ali im nije dostavljena. O tome imam mnogo pisanih dokaza, a u zaključak revizije nije ušlo ni moje očitovanje, ni gospođe iz računovodstva, a nova uprava je potpuno nekritički taj nalaz prihvatila.
Kako se zbog svega osjećate?
Ovo je doslovno bacanje na cestu i osjećam se grozno, utoliko više što svoj posao doista nisam odrađivala, nego sam ga radila. Od orkestra sam napravila respektabilni ansambl i kazalište koje je imalo svoj renome. U rujnu sam trebala napuniti 20 godina radnog staža u ovom kazalištu. Surađivala sam već kao studentica, a prije nego što sam 1997. zaposlena kao zborovođa, godinu dana sam i volontirala. Prošla sam u ovom kazalištu sve stepenice, bez preskakanja. Nadam se da će pravda pobijediti i da ću ja izdržati u toj borbi. Za svoje pravo borit ću se do kraja.
Javlja li vam se još itko iz kazališta?
Dobivam od pojedinaca poruke podrške, s nekima se i viđam, ali ljudi su prestrašeni jer ih se zbog svega što naprave ili kažu odmah poziva na raport. Zato nikoga ne želim uopće dovoditi u neugodnu situaciju da bude viđen sa mnom.
>> Svastika na Poljudu vanjska je manifestacija fašizma koji je duboko ukorijenjen u Hrvatskoj
>> Blaževića i Frljića gađali jajima, pročelnika za kulturu Šarara izudarali
Taj Frljić je pacijent, al veći od njega je onaj Obersnel što ga je doveo , a Riječani šute , najviše se čudim tome.