– Mnogi bi mladi nakon studija trebali jednu godinu putovati svijetom da bi vidjeli istinu u pozadini svega – rekao je brojnoj publici u ZeKaeMu svestrani nizozemski autor Cees Nooteboom, najveća zvijezda Festivala europske kratke priče. Kao sedamnaestogodišnji mladić s ruksakom na leđima otišao je iz majčina doma i ušao u svijet putovanja i književnosti. S tog prvog puta nastao je roman “Filip i ostali”, a odonda i brojne druge, pa i “Hotel Nooteboom”.
– Demokratizacija života donijela je demokratizaciju, ali i komercijalizaciju putovanja – kaže Nooteboom, koji je prvo pjesnik, a onda sve drugo.
– Ne bih mogao živjeti bez poezije. Čitanje je poezije profesija. Ako stalno ne čitate poeziju, možete izgubiti tu vještinu – kaže pisac koji je sa suprugom fotografkinjom putovao svijetom kako bi posjećivao grobove pjesnika, snimao ih i pisao o njima.
Apsint za Cortasara
– Cortasaru su na grobu ostavili bocu apsinta. Nekima ostavljaju cigarete, a Machadu su na grobu postavili poštanski sandučić u kojemu sam našao dvanaest pisama – kazuje Nooteboom, koji upravo piše knjigu kratkih priča “Pisma Posejdonu” na koju ga je inspirirala knjiga Sandora Maraija. Bio je Nooteboom u Mađarskoj 1956., u Parizu 1968. godine, kao i u Berlinu 1989. za rušenja zida.
– Ja sam pisac i pjesnik. Ponekad pišem o politici, ali samo kao građanin. Moje su misli tu jednako vrijedne kao i bilo kojeg drugog Europljanina. Nisam Krist u hramu. Intelektualci znaju počiniti i greške. Tako je francuski filozof Michel Foucault bio veliki pobornik Homeinija, ali je bio i homoseksualac, a kako bi reagirao na ono što je Homeini učinio homoseksualcima... Intelektualci nemaju uvijek prave odgovore – kaže Nooteboom, koji živi između Amsterdama, jednog španjolskog otoka i juga Njemačke.
Europa je nemiran brod
U Zagrebu su ga često pitali o ulasku Hrvatske u EU. I što je mudri Nizozemac odgovorio?
– More je uzburkano. Brod Europske unije nije miran, a dio broda će se možda i odlomiti. Svatko tko se sada usudi doći na brod hrabar je, pa i Hrvati. Ja sam proeuropejac. Ali, nitko ne može reći što će s Europom biti sutra. Stoga oni koji sada ulaze u EU zaslužuju naše divljenje – misli Nooteboom.
Hrvatska ne ulazi u EU plebiscitarnim opredjeljenjem građana, nego arbitrarnom odlukom političke (kvazi)elite koja glavinja prema Bruxellesu iz sebičnih pobuda - i bježeći od vlastite nesposobnosti da sredi i vodi zemlju kojoj baš ništa ne manjka da bude uspješna... osim odgovorne autentične elite! Današnja EU projekt je na rubu propasti zato jer je prokazana kao projekt zakulisnih financijskih moloha, a ne demokratskoga civilnog društva, a EU upravo stoga sada panično treba RH da pokaže kako je još uvijek privlačna potencijalnim članicama. Bizarno, tragikomično, jadno!!! Srećom pa će nakon 17. lipnja mnogo toga doći na svoje mjesto...