Nedavno nas je zatekla pomalo nevjerojatna vijest: šest skulptura snjegovića od stiropora uklonjeno je s ulaza Muzeja Turopolja u Velikoj Gorici pod izlikom da vrijeđaju vjerske osjećaje u vrijeme adventa. Snjegovići, koji su nekima očigledno izgledali strašno ili neprimjereno, djelo su našeg umjetnika, ilustratora, animatora i pisca Zdenka Bašića koji u svom radu često i rado koristi elemente iz narodne predaje, mitova, legendi i inih priča iz davnina.
Bašić je, zajedno s grupom suradnika, u Muzeju Turopolja postavio izložbu Perun Božić, koja se u tom muzeju održava drugu godinu zaredom. Perun Božić izrastao je iz Perunfesta, festivala koji se održava već pet godina, a bavi se mitovima, legendama i narodnim predajama, odnosno našom nematerijalnom kulturnom baštinom koju obrađuju kroz različite umjetnosti, performanse, predstave, igraonice i radionice za djecu. Vizual strašnih snjegovića ispred muzeja osmišljen je u skladu s ostatkom izložbe čija su tema božićni i zimski običaji naših starih.
– Predstavili smo i klasične priče poput sv. Nikole, ali i narodne običaje vezane za Božić koji su obično u ovo predbožićno vrijeme imali svrhu zapravo plašiti djecu – ispričao nam je Zdenko Bašić.
Jezivi hrvatski običaji
Uz crnog Krampusa koji, ovisno o onome koji priču priča, nosi šibe ili pak otima zločestu djecu, sjetimo li se samo Babaroge, Babe Jage, Mokoši, coprnica, bjesova i ostalih likova od kojih nas je kao djecu hvatala jeza, jasno nam je da narodne priče više nalikuju hororima, nego Disneyjevim filmovima. Za to je ipak postojao dobar razlog. Djeca, kao djeca, pogotovo su u zimsko vrijeme bila razigrana i divlja jer zbog hladnoće nisu mogla ići vani, čitavo vrijeme bila su u kući i to obično u malim prostorima pa su roditelji morali smisliti neki način kako da ih primire. I kada bi 6. prosinca prošao Krampus loveći zločestu djecu, za njim je 13. prosinca dolazila sv. Lucija, a jedan se posebno strašan običaj vezan za tu sveticu zadržao po selima u Podravini.
– Neke od žena iz sela prekrile bi lice krpom ili zavjesom kako bi izgledale kao duhovi. U rukama su nosile, jer je to obično bilo doba svinjokolje, svinjske oči na tanjuru, a ako to nije bilo dovoljno strašno, te oči bi polile rakijom i zapalile tako da su gorjele plavim plamenom. S time bi dolazile pred kuće i tražile od djece da se mole – ako se djeca nisu znala moliti, govorili su ljudi, sv. Lucija će im uzeti oči. A ako su bila dobra i pomolila se, dobila bi darove! Danas je ipak drugačije vrijeme i drugačija pedagogija, ali tad je palilo – nasmijao se Bašić prepričavši nam ovu pripovijest.
Iako su vezane uz Božić i kršćanska vjerovanja, mnoge narodne priče u sebi sadrže poganske, točnije pretkršćanske elemente, no našim starima, iako to nije bilo službeno vjerovanje Crkve – to nije smetalo. Pitanje je stoga smetaju li dežurnim dušobrižnicima snjegovići zbog vizualno strašne estetike ili zbog vrijeđanja vjerskih osjećaja i nesklada s božićnim duhom? Valja se zato podsjetiti i na to da su i drugi običaji, poput kićenja drvca ili paljenja “badnjaka” u noći prije Božića, također potekli iz davnih poganskih običaja, a božićni duh uzurpiraju i kućice, lampice i skupe kobasice.
– Htjeli smo na neki način pružiti i alternativu tom šarenom, konzumerističkom Božiću koji se svugdje prezentira. Napraviti nešto što je bazirano na našim korijenima i našim temeljima, a opet u sebi ima nekakvu ljepotu – objasnio nam je ovaj umjetnik koji je od djetinjstva zaljubljen u našu narodnu predaju.
Gulaš od islandske djece
– Ovo radim već 20 godina i doživio sam već negodovanja, pogotovo kad se radi o dodirivanju kršćanskog i poganskog. Primjerice, radio sam dokumentarac na sličnu temu koji je trebao biti pušten na HRT-u. Prvo su ga odgodili i nisu ga pustili u božićno vrijeme, a kada su ga napokon emitirali pred ljeto, nakon toga su obrisali sve članke i svaki spomen dokumentarca, kao da se nikad nije ni dogodio. A ovih nekoliko dana su mi se javljali i novinari s HRT-a i razni kustosi, koji su mi dali osobnu podršku, ali su mi rekli i da to javno ne mogu izreći jer se boje da će izgubiti posao. Ne možemo reći da se politika i vjera ne upliću u kulturu jer se direktno upliću i ovo je primjer – kazao je Bašić dodajući da se mi Hrvati, nažalost, iz nekog razloga silno sramimo naše kulturne, nematerijalne, poganske narodne baštine.
– Ovom izložbom trudili smo se ne zadirati u vjeru nego prezentirati to upravo kao kulturnu baštinu, nešto što nije naše vjersko nasljeđe, ne konkurira niti ulazi u vjerski segment, nego je to nešto što je naš kulturni identitet. Mnogi narodi imaju puno gore i strašnije božićne običaje koji su ostali sačuvani, njima se ponose i u tom obliku u konačnici nemaju nikakve veze koliko je netko kršćanin ili bilo koje druge vjere – rekao je. Primjerice, Islanđani u narodnoj predaji imaju vješticu koja od nestašne djece kuha gulaš!
Iako ga je ovakav razvoj događaja na početku obeshrabrio, Bašiću poruke podrške znače puno više. Trenutačno s Muzejem Turopolja već predano radi na idućem projektu pa, ako vas zanimaju priče naših starih, pažljivo pratite i saznajte sve o mogutima -malim bićima koja žive u hrastovim stablima i štite turopoljska sela.
Sve O.K, ali zna se kako se obilježava Advent širom kršćanskog svijeta. Izložba je postavljena u krivo vrijeme.