Mogu li se poznate i manje poznate pjesme provjerenih hrvatskih pjesnika sljubiti s glazbenim izrazom koji je najbliži jazzu? Skladatelj Antun Tomislav Šaban dokazao je da mogu, i to na kompaktnoj ploči “Za jednom kapi čistoga života” Aquarius recordsa. Za naslov ploče koju je snimio s kvalitetnim Big bandom HRT-a (i predstavio u Lisinskom) iskoristio je efektnu pjesmu Gustava Krkleca koju su maestralno, u ravnopravnom duetu, otpjevali Arsen Dedić i Massimo.
Hedonistička skladba
“Ponekad, noću, idem pripit kući i pitam sebe zašto pijem. Zato što nema zvijezda, što je svuda blato i što se srce stalno sprema pući...”, piše dobri stari Krklec, a vrlo uvjerljivo pjevaju iskusni estradni lisci Arsen i Massimo. I onda ne iznenađuje što je Šabanova uspjela hedonistička dixieland glazba osvojila i hrvatske radiostanice, pa se naslovna pjesma albuma sve češće može čuti i u večernjim i u jutarnjim terminima.
Vještičja Tamara Obrovac
No, na albumu imponira i interpretacija posebno raspoloženog Damira Urbana u pjesmi “Nekada” Vjekoslava Majera te poslovično odlična Tamara Obrovac u vještičjoj pjesmi “Ljubav je magija” nastaloj na stihove Jure Stubičanca. Za tragične pjesme prvakinje hrvatske lirike Side Košutić Šaban je s pravom izabrao duboke i pomalo nestvarne glasove Radojke Šverko i Tine Vukov, dok je još jedan Krklecov pjesnički biser, pjesmu “Bezimenoj”, s pravom povjerio Massimovu vokalu. Na zanimljivoj ploči na kojoj sudjeluju i Marko Tolja te Vanna, nije se posrećila tek izvedba Tonija Cetinskog u pjesmi Jure Stubičanca “Kud nas vode naši puti”, dok je Gibonni kao šećer na kraju izveo vlastitu pjesmu “Kad sam nasamo s njom”, ali u Šabanovu sublimiranom glazbenom viđenju.
