U Karlovcu danas počinju 15. filmska revija mladeži i 3. Four River Film Festival, nastao na inicijativu mlade ekipe predvođene producenticom Marijom Ratković, koja je stasala na većim festivalima poput motovunskog, da bi naučeno primijenila u rodnom gradu. U samo tri godine uspjeli su razmrdati uspavanu karlovačku scenu, pa danas na njihov trodnevni festival dolazi oko četiri tisuće ljudi, a srednjoškolski film napokon se percipira kao perspektivna grana. Mariju Ratković ulovili smo u žestokim pripremama za još jedno festivalsko izdanje i nakratko porazgovarali.
Što su vrhunci ovogodišnjeg programa?
- Ovogodišnji natjecateljski program izuzetno je jak. U konkurenciji je ukupno 91 film, pa mi se čini nepravednim isticati bilo koji od njih s obzirom na to da svi zajedno čine ono najbolje od srednjoškolske filmske produkcije u posljednjih godinu dana. Ako govorimo o zemljama iz kojih filmovi potječu, naglasila bih samo da po kvaliteti prednjače Danci kod kojih se vidi da dosta ulažu i u taj segment filmske produkcije, odnosno da je rad s mladima na izuzetno visokoj razini. Što se pak popratnog programa tiče, posebno mi je drago što će se u okrilju Starog grada Dubovca, pod vedrim nebom, prikazati "friško" pristigli filmovi s ovogodišnje Pule: "Neka ostane među nama" Rajka Grlića i "Dva sunčana dana" Ognjena Sviličića. Time se na neki način odužujemo i Karlovčanima koji, nažalost, žive u gradu bez kina i ova dva filma bi imali prilike vidjeti eventualno na zagrebačkome velikom platnu.
Koliko je u Karlovcu zanimanje za srednjoškolski film? Kolika je vidljivost njihova festivala u lokalnim i nacionalnim okvirima?
- Kada smo prije četiri godine kretali u cijeli projekt, odnosno trajno održavanje nacionalne Revije srednjoškolskog filma u Karlovcu (koja se prije selila iz grada u grad), mnogi su bili skeptični. Srednjoškolski film prosječnom čovjeku koji nema veze s filmskom umjetnošću i nije neki "highlight of the day" i sasvim je logično očekivati da će netko radije otići pogledati novi hollywoodski blockbuster nego film nastao u srednjoškolskim klupama. No, s druge strane ta količina entuzijazma mladih ljudi koji rade Reviju i Festival (a izuzev nas nekolicine koji studiramo i radimo u Zagrebu, sve ostalo su srednjoškolci!) jednostavno se prelila prvo na Karlovac i Karlovčane, a kasnije i na određeni nacionalni okvir. Prve godine Reviju je posjetilo 1500 gledatelja, a prošle godine bilo ih je čak 4000. Mislim da su Karlovčani (a i šire) počeli prepoznavati Reviju i Festival kao gradski brand i to me posebno raduje.
Možemo li mi srednjoškolskim filmom konkurirati na međunarodnoj sceni? Putuju li filmovi iz Karlovca po svijetu?
- Apsolutno! Filmovi prikazani u okviru prošlogodišnjeg Four River Film Festivala mogli su se pogledati na mnogim festivalima diljem Europe - od Finske do Grčke. S druge strane, što se nacionalne kategorije tiče, velika većina dobitnika Revijskih nagrada, pa čak i dva dobitnika Grand Prixa, kasnije su upisali fakultete izravno povezane s filmom kao umjetnošću. Isto tako, neki od filmova legitimno su prikazani na Danima hrvatskog filma - dakle, uz bok mnogo starijim i iskusnijim autorima. Za neke radove ne biste uopće rekli da su ih napravili srednjoškolci.
Tehnologija za snimanje prvog filma mladima je u posljednjih nekoliko godina sve dostupnija, imaju HD kamere i Youtube za plasiranje radova... Uz očit kvantitativni pomak, jesu li primjetni i pomaci u kvaliteti snimljenoga? Postoje li nekakvi trendovi u srednjoškolskom filmu? Što najbolje prolazi kod publike vašeg festivala?
- Zanimljiv je podatak da u nacionalnoj selekciji ima mnogo više samostalnih autora. Dakle, upravo autora koji doma imaju svoju kameru, svoju montažu i riječ je o tipičnom "one man bandu". S druge strane, stranci koji imaju mnogo kvalitetniju opremu i tehnologiju uopće funkcioniraju više unutar filmskih družina, odnosno klubova, što je po meni bolja opcija, jer film je ipak timski rad. Dakle, ono što htjedoh reći je činjenica da usprkos najmodernijoj tehnologiji i njezinoj dostupnosti (film može snimiti baš svatko), strani autori ipak biraju kvalitetu nad kvantitetom, dok je kod domaćih i više nego očita faza "tranzicije" kada se trebaju iskoristiti sva raspoloživa sredstva! Kada govorimo o temama, srednjoškolci jako brzo reagiraju na svijet oko sebe. Kod njih je feedback i te kako vidljiv i točno se prema njihovim radovima može razaznati kada je otprilike nastao koji film. Npr. u godini Tošine smrti bila je prava poplava filmova posvećenih upravo njemu.
Kako ocjenjujete mogućnosti učenja o filmskoj umjetnosti i stvaranju filma koje se mladima nude, pogotovo u manjim gradovima?
- Mislim da je situacija po tom pitanju iz godine u godinu sve bolja i bolja pogotovo zbog otvaranja novih filmskih družina i kinoklubova, koje su trenutačno jedino mjesto gdje se djeca od najranije dobi mogu baviti filmom. Postoji i tzv. medijska kultura u sklopu nastave hrvatskog jezika, no, po meni ona nije dovoljno razrađena. Odnosno, njome se bave oni profesori koji imaju interesa za film, a ti pak tako i tako kasnije pokreću kinoklubove (najčešće). Mislim da bi se u svakom slučaju trebalo poraditi na tom segmentu. Jedna od alternativa je i izborna nastava iz filmske umjetnosti koja se provodi na nekim gimnazijama, što nije loša ideja, ali opet treba je usustaviti, odnosno uračunati u nacionalni školski program, čime bi joj se u svakom slučaju dala veća važnost.
I... koji su planovi za dalje?
Jedan od prvotnih ciljeva već je ostvaren - uspostavljanje Revije i Festivala kao gradskih brendova. Ove godine želja nam je bila staviti ih u širi društveni kontekst, zbog čega smo i pokrenuli jedanaestu festivalsku nagradu, onu za nenasilje na filmu - "Žutu zastavu". Tako da vjerujem da će se Revija i Festival kretati upravo u tom smjeru: biti nacionalnim, ali i međunarodnim središtem za srednjoškolski film koji će samim srednjoškolcima ponuditi mnogo više od samog filma, a to je izmjena znanja, iskustva i naravno, međusobno druženje.
