Neobična i tragična sudbina jedne mlade lijepe djevojke nikad ne bi došla u javnost da nije objavljena knjiga nepoznatog pisca koji je vješto koristeći mogućnosti novih medija, posebice društvenih mreža, uspješno plasirao svoj literarni prvijenac. Na koricama knjige umjesto imena autora pisalo je Anonimni pisac. Knjigu je objavio u vlastitom izdanju. Banalnost naslova knjige ISTINITA PRIČA KOJA ĆE VAS POTRESTI bila je dobro smišljena promidžbena strategija kako bi se privukla pozornost publike. Autor je znao da ljudi s posebnom znatiželjom čitaju, prate, komentiraju sa žaljenjem ili zluradošću nečiju nesreću, nečiji tragični usud te da su mnogi od njih revni pratitelji crnih kronika. Na stotinjak stranica opisan je neobičan odnos dvoje mladih koji su se jedno drugom zakleli u gimnazijskim danima na "vjernost za cijeli život". Dvadesetogodišnja L. M. guste ravne crne kose, blijede puti, sivomodrih očiju kao boja mora pod oblačnim nebom, imala je u izrazu nešto što je privlačilo skladnom ljepotom lica, ali i nešto tajanstveno u načinu na koji je znala promatrati druge. Problemi u intimnim odnosima zaljubljenih naslutili su se onda kad je L. M. svom izabraniku K. S. ispričala da je u snu sebe vidjela kao Kleopatru. San je bio do te mjere intenzivan da je djevojka uistinu pomislila kako se duh fatalne egipatske kraljice, koja bi poslije strastveno provedenih noći ujutro ubijala svoje ljubavnike, uselio u njeno lijepo tijelo. Činjenica da je sličila Elizabeth Taylor koja je u slavnom filmu glumila neodoljivu vladaricu još ju je više učvrstila u uvjerenju da je posrijedi djelovanje neke njoj neshvatljive tajne sile.
Opsjednuta Kleopatrom i njezinom sudbinom, odlučila je na tijelu tetovirati zmiju. Angažirala je najboljeg majstora, vlasnika glasovitog tattoo salona u gradu. Odredila je precizno položaj otrovnice. Rep je bio blago savijen u blizini pupka, a vijugavo tijelo gmizavca protezalo se uz trbuh, uvijalo uz rebreni luk, potom se pelo uz prsnu kost sredogruđa da bi se prateći oblinu čvrste dojke savilo u pravilan luk. Glava zmije bila je istetovirana uz sam rub smećkaste bradavice. Zbog iskrene ljubavi koju je K. S. osjećao i iskazivao prema svojoj djevojci, iako s izražavanjem neskrivenog nezadovoljstva, na kraju je prihvatio tu njezinu bizarnu želju. Da bi ga udobrovoljila, predložila je da joj se na unutarnjoj strani lijevog bedra tetovira njegov lik. Taj je prijedlog K. S. odbio rekavši kako je pretjerala u morbidnim željama te da joj to neće dopustiti. Odgovorila mu je da on ne razumije koliko je to istinski, iskreni izraz njezine ljubavi koju osjeća prema njemu. Uvjeravala ga je da ga želi imati vječno ne samo u srcu nego i na svom tijelu. Nakon kratkog nagovaranja i obrazlaganja uz senzualno šarmiranje, čime je znala postizati ono što je htjela, uspjela je ostvariti svoj naum. Fotoportret K. S. sa zadovoljnim smiješkom trajno se oslikao sitnim minucioznim ubodima u "slasnoj boli" na podlozi tople kože napetog mladog bedra.
Dominacija njezine osobnosti bila je vidljiva u svemu. Uspjela je nametnuti strogo pravilo u njihovoj intimnoj vezi. Spavat će s budućim suprugom tek nakon vjenčanja. Najveće bi joj zadovoljstvo u ljubavnoj vezi pružalo kada bi ljeti legli nagi u travu na nekom skrovitom mjestu i kada bi tražila da je K. S. ljubi po tijelu, posebno duž tetovirane zmije, dok bi mu prstima upletenim kroz njegovu gustu kosu nježno pritiskala glavu. Kad bi mu se usne našle na glavi zmije, tražila je smijući se da je kratko ugrize za isturenu bradavicu. U takvim mladenačkim perverznim ritualima posebno je željela da joj K. S. poklanja bijele ruže, kojima mu je na simboličan i romantičan način dokazivala svoju odanost i nevinost. Tražila je da nježno otkida rascvale latice i, kako je govorila, tim "ljetnim snijegom lakih pahulja" prekriva njen Venerin brijeg. Zatim bi se pridigla naglo, oslonivši se na laktove, otpuhnuvši ih i ponovo ispruženih ruku legla u meku travu zadovoljno se smijući. Kako se bližio dan vjenčanja koji su bili unaprijed odredili sa svim pojedinostima koje prate tako važan i svečan događaj za budući bračni život, ona bi taj datum uz neke uvjerljivo izmišljene razloge odgađala. K. S. je jednog dana, sasvim slučajno, saznao da njegova odabranica paralelno održava vezu s vlasnikom tattoo salona. Nije mogao podnijeti pomisao da pred njegovim tetoviranim očima i dobroćudnim smiješkom s bedra postaje izravnim svjedokom neoprostive prevare.
Uvjeravala ga je kako su to obične izmišljotine, da se ne opterećuje luđačkom ljubomornom maštom te da je ta djevojka koja mu je to kazala, korisnica sličnih usluga jer je tetoviranje bilo u modi, izrazila tipičnu žensku pakost i ljubomoru. Da bi mu dokazala kako govori istinu, odlučila je da će prekršiti zadano obećanje i spavati s njim prije vjenčanja. Pozvala ga je u svoj stan. Naručila večeru iz luksuznog restorana. Ispili su dvije boce crnog vina. Kad su se sutradan probudili, bilo je podne. Čula je u kupaonici zvuk električnog aparata za brijanje. Ustala je i iz svog toaletnog pribora u spavaćoj sobi uzela britvu. Taj joj je predmet bio draga uspomena od djeda kojim je nekim čudnim samozadovoljstvom sebi brijala pazuhe. Kad mu se nečujno primakla s leđa, vidio je njezino nasmiješeno lice u ogledalu. Zagrlila ga je lijevom rukom okrenuvši mu glavu unatrag s namjerom da ga poljubi. Desnom je, skrivenom na leđima, spretno otvorila sječivo i munjevitim pokretom prerezala mu grlo.
Osuđena je na petnaest godina zatvora. U psihijatrijskoj zatvorskoj bolnici na temeljitom pregledu utvrđeno je da je L. M u trećem mjesecu trudnoće. Rodila je žensko dijete na dan svog dvadeset i petog rođendana. Vlasnik tattoo salona priznao je očinstvo. Napisao je knjigu o mladoj ženi koja ga je privukla svojom ljepotom, u koju se zaljubio i koja mu se povjeravala. Njegovi su roditelji preuzeli brigu o djetetu. Bolničarke zatvorske bolnice pričale su kako bi L. M. svake noći prije spavanja sjela uz uzglavlje kreveta, otkrila bedro, gladila tetovirano lice muškarca i šaputala neke nerazumljive riječi.
O autoru
Dimitrije Popović rođen je 1951. na Cetinju. Završio je studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Već 1978. godine izlaže u Parizu sa Salvadorom Dalíjem. Autor je knjiga eseja o likovnoj umjetnosti, romana, poezije i kratkih priča. Do sada je nagrađen drugom i trećom nagradom "Ranko Marinković" na natječaju Večernjeg lista za kratku priču.