Feđa Vukić urednik je zbornika "Savska 25" u kojem je četrnaest autora ispisalo višedimenzionalnu povijest prostora u Savskoj 25 u kojem se nalazi Studentski centar u Zagrebu. Zašto je ova znanstveno utemeljena knjiga na objavu čekala punih deset godina?
– Kada je knjiga dovršena i bila spremna za tisak 2003., promijenila se državna vlast nakon parlamentarnih izbora, a time i "vlast" u Studentskom centru. Nova je uprava odlučila da neće objaviti knjigu koju je prethodna naručila jer nije zadovoljavala njihove kriterije očekivanja za knjigu koja treba obilježiti obljetnicu institucije. Nije to bilo iznenađujuće jer "Savska 25" nije spomeničarska knjiga, nego – sada je to jasno svima kada je knjiga konačno u javnosti – interdisciplinarno, u formatu znanstvenih i stručnih članaka, "čita" jednu urbanu adresu, a ne želi nekritički slaviti institucije – veli Vukić.
Tko je grad?
A koliko je grad Zagreb s svojom upravom uopće svjestan važnosti prostora bivšeg Zagrebačkog zbora ili Zagrebačkog velesajma, a današnjeg Studentskog centra?
– Primarno je tu pitanje "tko" je grad, a potom i "što" je grad. Zagreb na razini upravljanja nema sustavan odnos prema baštini industrijske modernizacije, a što kompleks u Savskoj 25 prije svega jest. Dapače, moglo bi se reći da postoji i određena nelagoda s tim naslijeđem modernosti. O tome govori uvodni tekst knjige pod teorijskom oznakom "hibridnih identiteta i paralizirajućih tradicija". Hrvatsko društvo, pa tako i Zagreb nisu slučajno siromašni i u krizi, a jedan od bitnijih razloga za to stanje jest nemogućnost uviđanja vrijednosti kulturnih resursa. Riječ je o preuskom resorskom gledanju na kulturu. Naslijeđe modernosti danas se teško valorizira i zbog ideologijskih opterećenja kojima se manipulira u dnevnopolitičke svrhe. A povijest je učiteljica života i, ako nismo u stanju iz te povijesti izvući pouke danas za razvoj sutra, onda smo naprosto gubitnici, zalutali u vlastitom identitetu. Ova knjiga prinosi produktivnom shvaćanju lekcija povijesti – misli Vukić.
A koje on sadržaje vidi u Savskoj 25?
– Mislim da to i nadalje trebaju biti prostori u svrsi edukacije odnosno sveučilišta. Osim toga, razvoj prostora na toj adresi zapisan je u neke bitne razvojne strategije Sveučilišta u Zagrebu, a napose na razini komunikacije te institucije sa svim dionicima društva. Ako je sveučilište budućnosti mjesto edukacije i proizvodnje ideja, onda je Savska 25 idealno mjesto za komunikaciju tog novog karaktera visokog obrazovanja prema studentima, a i svim drugim zainteresiranim javnostima – kaže Vukić. No neki su stari paviljoni srušeni. Treba li na tim mjestima sagraditi komercijalne sadržaje, o čemu se naveliko špekuliralo?
– Ako govorimo o komercijalnim sadržajima na razini trgovačke paradigme, onda je odgovor – svakako ne. Ako je pak riječ o mjestu na kojem će se komercijalizirati inovativne ideje nastale u sklopu rada na sveučilištu, onda da. Savska 25 mora ostati mjesto proizvodnje kulture u najširem smislu, pa time i jedna od ključnih adresa u ostvarivanju pretpostavki za kulturu inovacije. Knjiga nudi dostatno povijesnih činjenica za poticaje i ideje u tom smislu – veli Vukić kojeg pitamo i koliko su danas građevinski devastirane neke važne zgrade Studentskog centra poput Teatra ITD ili dvorane MM-a?
Vizionarski pogled
– Vjerujem da su u lošijem stanju nego što mislimo, a i zaboravlja se da su to prostori građeni po standardima otprije skoro osamdeset godina! Dakle, ako razmišljamo o revitalizaciji kompleksa, onda bi trebalo gledati vizionarski, na način kako su razmišljali svi koji su gradili u Savskoj 25 tijekom dvadesetog stoljeća – poručuje Vujić.
A zbog čega se zbornik nije bavio i poviješću SC-a iz posljednjih deset godina?
– Knjiga je zbornik radova koji analiziraju jednu urbanu adresu i njeno kulturno i identitetsko značenje tijekom dvadesetog stoljeća. I to je zaokružena koncepcijska cjelina dovršena još 2003., kako sam naglasio na početku. Kada je knjiga kompletirana, Kultura promjene još nije bila aktivna, tako da će toj praksi kulture u Studentskom centru tek trebati posvetiti studijsku pozornost – veli Vukić. A na pitanje što bi ubuduće trebao biti Francuski, nedavno obnovljeni paviljon, Vukić upućuje na Strategiju razvoja edukacije u umjetnosti i umjetničkog istraživanja Sveučilišta u Zagrebu u kojoj piše da bi taj paviljon trebao biti prostor interakcije budućeg kreativnog sveučilišta i svih društvenih aktera.
>> Institucija kojoj je Feđa Vukić odlučio napraviti biografiju i u kojoj je rođen Novi val
