Kada govorimo o razlikama između vjernika i ateista, toliko se često ukopavamo u rovove vlastita tabora, da više ni ne slušamo što druga strana ima reći.
Kristina nije “agresivna ateistica”, baš suprotno. I upravo zato odlučila sam sudjelovati u pričanju njezine priče – rekla nam je nakon premijere redateljica Višnja Skorin, profesorica na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti na kojem je i upoznala Kristinu Baticeli, talentiranu videonovinarku i montažerku koja je na studij došla iz Marije Bistrice, najvećeg hrvatskog marijanskog svetišta.
Njihova druženja u podrumskom studiju Televizije Student polako su prerasla u zajednički rad na filmu “Crna ovca bistrička”, jednom od najljepših iznenađenja ovogodišnjeg ZagrebDoxa nakon kojega je uslijedila i jedna od najduljih rasprava u povijesti tog festivala. Film prati osobnu odiseju mlade Kristine, rođene i odgojene u obitelji kojoj je vjera visoko na listi životnih prioriteta. Priopćiti roditeljima da više ne vjeruje u Boga zato uključuje proces bolnog “autanja”, sličan onome kojeg prolaze pripadnici LGBT zajednice kada se moraju suočiti sa svojim obiteljima.
– Ne želim biti najmanje voljena od troje djece – govori Kristina u jednom od tužnijih dijelova filma. Na svojem putu razgovara s dečkom, bratom i sestrom, prijateljima, frizerkom... odreda vjernicima koji se nadaju da će ju život “vratiti na pravi put”.
– Čini mi se da moj ateizam u početku nitko nije shvaćao preozbiljno, ali kako su se naši razgovori intenzivirali, mojim je roditeljima bilo sve teže. Mnogi ljudi s kojima sam razgovarala smatrali su da je ateizam nešto iznimno loše, da osoba koja ne vjeruje u Boga ne može biti moralna. Snimajući film, susrela sam se i s učenicom osmog razreda jedne osnovne škole koja je bila uvjerena da su ateisti stvorili Auschwitz, što uostalom piše i u njezinu udžbeniku iz vjeronauka – rekla nam je Kristina Baticeli.
Stvari su se dodatno zakomplicirale kada se zaljubila u Krešu, vjernika koji priželjkuje crkveno vjenčanje i djecu koju će odgajati u katoličkom duhu. Može li njihova ljubav biti jača od ideoloških razlika? Čini se da može i hoće, jer upravo je Krešo čvrsto držao Kristininu ruku na premijeri filma. Šteta je što na festival nisu uspjeli doći i njeni roditelji, jer bili bi ponosni da su vidjeli kako je upravo njihova kći otvorenošću svojeg srca i uvažavanjem različitosti bar na jednu noć ujedinila vjernike i ateiste u jednoj lijepoj i iznimno potrebnoj priči.
