Operna premijera

Lohengrina okružili specijalci kao da je u Maksimiru, a ne u HNK

'lohenring_nnn_kul_260313'
''
24.03.2013.
u 15:18

Režija, scena i kostimi baš i nisu pomogli doživljaju uzvišene glazbe za koju se dobro pobrinuo maestro Bareza

U trenucima kada je u petak počinjala utakmica čija \"povijesnost\" nema nikakve veze sa sportom, nas skoro tisuću u zagrebačkom je HNK s velikim uzbuđenjem iščekivalo početak veličanstvene uvertire Wagnerovog Lohengrina.

Od visokih tonova u delikatnom pianissimu, preko uvjerljive gradacije, pa do povratka u nebesku tišinu, orkestar nas je već pred spuštenim zastorom uspješno uveo u romantično i uzvišeno raspoloženje kakvo vlada u operi Lohengrin.

Lijepo je što se ta romantična opera nakon pola stoljeća vratila na zagrebačku pozornicu baš u godini Wagnerova jubileja, a nakon uspješno postavljenog Parsifala. Lohengrin je, kako sam otkriva na kraju opere, Parsifalov sin. Ali, u kronologiji skladateljeva opusa Lohengrin je tek zametak i slutnja remek-djela koje će obasjati kraj Wagnerova rada i života.

Uglavnom, nakon uspješne suradnje na Parsifalu, bilo je potpuno opravdano uz maestra Barezu ponovo angažirati i Kurta Josefa Schildknechta s njegovom autorskom ekipom. Njemački redatelj pokazao je i u ovoj predstavi u mnogim detaljima svoje veliko poštovanje, ali i razumijevanje Wagnerovog teksta i glazbe. Ali, podlegao je zavodljivosti danas već tako zastarjelog i otrcanog režijskog pristupa: militarističkom stiliziranju.

Kao što nakon predstave reče Viktor Žmegač, dosta nam je više tih vojnih hunti. Sličnu smo imali i u Aidi, a evo je sada i u Lohengrinu kojeg su okružili specijalci kao da ga je labud donio u Maksimir, a ne u srednjovjekovni Brabant, ili HNK. Naravno, ne Nijemci, nego naša kontaminirana svijest kriva je što su nas mačevi u rukama tih specijalaca-vitezova još podsjetili i na Thompsona, a scenografija na stadionske tribine.

Uz odlično pripremljen orkestar i zbor nitko od solista nije nas ni ovaj put bacio u ekstazu, pa ni gostu u naslovnoj ulozi Hugo Mallet. Dubravka Šeparović Mušović bila je zastrašujuća, ali osobito u posljednjem prizoru i nekontroliranim pretjerivanjima sklona vještica Ortrud. Vrlo postojan bio joj je partner Joachim Goltz kao Friedrich, a Tamara Franetović Felbinger učinila je još jedan veliki korak u karijeri ulogom Else.

 

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije