Tri žene, tri generacije jedne obitelji i njihove životne priče. Životi tih žena omeđeni su, i određeni, muškarcima u koje su se zaljubile: baka je u sretnom braku koji traje desetljećima, njenu kćer ostavio je i opljačkao muž ovisnik, a njezina je unuka ostala trudna odmah nakon mature.
To je “Malo blago”, drama suvremene irske glumice i dramatičarke Elaine Murphy (praizveden na Dublin Fringe Festival 2008. godine). U Hrvatskoj ga izvodi HNK Varaždin kao suvremeni tekst adaptiran na kajkavski, a predzadnje večeri Ljetnih noći Teatra Exit u Muzeju za umjetnost i obrt vidjeli smo “Malo blago” u izvedbi Gradskog pozorišta Jazavac iz Banje Luke. Tamo je ovu moćnu žensku priču režirala Slađana Kilibarda, dobro poznata i zagrebačkoj teatarskoj publici, jer upravo je ona režirala veliki hit Dramskog kazališta Gavella “Kolovoz u okrugu Osage”.
U “Malom blagu” ona priču postavlja u hladno okruženje kupaonice s crno-bijelim pločicama (scenografija Dragane Purković Macan) u kojem tek starost modela mašina za pranje rublja otkriva i dob junakinje kojoj ta mašina pripada. Sve je ovdje na leđima triju glumica: Nataše Ivančević, Slađane Zrnić i Belinde Božičković, a sve tri o d trenutka kada se pojave na sceni publiku drže “na dlanu”.
No, posebno je dojmljiva Nataša Ivančević u ulozi bake. Njezina je uloga pisana tako da iz publike izmami najviše smijeha, ali i najviše suosjećanja. Ona tumači lik žene koju, uz brigu o kćeri i unuci, razdire spoznaja da je njezin voljeni muž nemoćan u krevetu nakon moždanog udara.
Urnebesne su njezine scene kod ginekologa, ali i one u kojima kupuje vibrator u sex-shopu da bi ga u danom trenutku pronašla zaboravljenog u ormaru i pokušala se njime i poslužiti. No, veličina njezina glumačkog umijeća doslovno udara gledatelje u onom djeliću trenutka kada komedija, baš kao u stvarnom životu, postaje tragedija.
I sada, kada su Ljetne noći Teatra Exit došle kraju, i za ljeto 2017. još jednom treba pohvaliti inicijativu Matka Raguža, ravnatelja Exita, koji Zagrepčane ni tijekom srpnja ne ostavlja bez kazališnih događaja, a posebno njegov trud da u okviru komornih predstava (jer veće ne stanu na sceni u atrija MUO-a) gledateljima ponudi predstave vrijedne vrelih noći u mraku kazališta bez krova.
