Odlazak na Kosovo pokazao se pravom malom avanturom. Prva je prepreka bila putovnica. A kad dan prije puta morate napraviti novu, onda je to pravi stres. Uz pomoć ljubaznih gospođa u zagrebačkoj policiji u Petrinjskoj, i to će vam uspjeti, ali se morate dobro natrčati da sve stignete. I fotografiranje za nju postaje novo iskustvo. Za novu biometrijsku putovnicu na fotografiji morate biti bez osmijeha, ili naočala, ako ih nosite. Rezultat može biti katastrofalan. – Uf, gospodine Zuber, vas će pomno gledati na granicama koje prelazite – kaže mi ljubazna službenica, ugledavši moju fotografiju na kojoj izgledam poput terorista.
Kino na otvorenom
Dolazak u prištinsku zračnu luku naznačio je da će moj prvi dolazak na Kosovo doista biti nešto posve novo. Gani i Beton, predstavnici festivala koji su me dočekali da bi me odvezli u Prizren, raspituju se o Hrvatskoj. Gani, čovjek u svojim 40-ima, razumije hrvatski i rado govori o danima služenja vojnog roka u Zadru. Beton, 20-godišnji volonter DokuFesta, moj jezik ne razumije jer, kako kaže, ne govori srpski. I dodaje ga ne govori većina njegove generacije, koja je u školi učila samo albanski i engleski. Događanja na sjeveru Kosova, na graničnom prijelazu Jarine, osjećaju se u svakom razgovoru u kojem zastanete u Prizrenu. No ovaj prelijepi grad na jugu Kosova, fascinantne mediteranske arhitekture živi jednu posve drugačiju realnost od onog na sjeveru. Atmosfera festivala u ovom je gradu kao nigdje drugdje. To je događaj na kojem svi njegovi stanovnici žele biti.
Karata za projekcije filmova nema, odavno su rasprodane. Ulice su prepune pa se od središta grada, trga Shadrvana uz rijeku Bistricu teško probijate do, vjerujem, najzačudnijeg, prelijepog kina na otvorenom. Onog montiranog, kao most preko rijeke koja prolazi kroz centar grada.
Ono što se događa u posljednjih nekoliko dana, stranci kojih je trenutačno iznimno mnogo u Prizrenu (samo je s BBC-a došlo 25 redatelja, urednika i producenata) ovdje to ne osjećaju. Pitaju goste iz regije što se događa, jer su vijesti vidjeli samo na internetu.
Shvatili su da se nešto događa jedino kada se odgodio koncert izvrsnog makedonskog reggae benda zbog smrti kosovskog policajca u sukobu na Jarinju. Ili zbog mladih u Prizrenu, koje mogu vidjeti u majicama s otisnutim simbolima kosovske policije, koje nose u znak suosjećanja s obitelji preminulog policajca.
Prizren – centar svijeta
Poput mladog Kreshnika, koji na engleskom kaže da je sam otisnuo taj znak na svoju majicu. – To je najmanje što mogu učiniti – dodaje. Razgovore na temu odnosa sa Srbima bolje je zaobići, a sve drugo iznimno ljubazni Prizrenci prihvaćaju. Situaciju odlično ilustrira slika sa spomenutog Shadrvana – djevojka prodaje novi časopis o Kosovu, tiskan na albanskom, engleskom, ali i srpskom(?!), a ne zna ni riječ srpskog jezika. Sve to u atmosferi festivala dokumentarnog filma, koji je u Prizren doveo značajan dio svjetske produkcije dokumentarnog filma danas.
