Najprije zgromljena, a onda oduševljena bila je u četvrtak publika kultnog berlinskog i europskog kazališta Schaubühne am Lehniner Platz nakon prve od dviju izvedbi predstave Garaža s kojom im je u goste došao ansambl Zagrebačkog kazališta mladih.
Roman i prema njemu napravljen komad Zdenka Mesarića u režiji Ivice Buljana, koji je nastao u koprodukciji s njujorškim teatrom La MaMa, gdje je i praizveden, ne govori eskplicitno o Hrvatskoj. To je grozomorna priča o degeneriranim likovima s ruba društva u kojem su rastočene sve vrijednosti, u kojem nasilni otac pijanac svog maloljetnog i mentalno zaostalog sina baca u borilačko-kladioničarski pakao Garaže – opskurnog poprišta svakovrsnog nasilja i razvrata. Bolesno okruženje svoju priliku za bolesni uspjeh vidi u specijalnoj, eksperimentalnoj vrsti eutanazijskog turizma.
ZKM je odavno u Europi
- S obzirom na kontekst skorog ulaska Hrvatske u Europsku uniju, kojem je na neki način posvećeno i ovo gostovanje ZKM-a u našem teatru, pitao sam se na trenutak govori li ova predstava o Hrvatskoj, ali ona je očito univerzalna i takvih mračnih kutova ima posvuda, pa i kod nas – rekao nam je nakon predstave Tobias Veit, direktor berlinskog teatra. Bio je pun hvale za sjajan ansambl ZKM-a s kojim Schaubühne, baš kao i sa Festivalom svjetskog kazališta, već čitavo desetljeća odlično surađuje.
- Vi ste preko ZKM-a već dugo punopravni članovi kazališne Europe – zaključio je Veit, potvrđujući nam da su ovakva posebna gostovanja izvan festivalskih okvira u poznatom berlinskom kazalištu prilična rijetkost.
Ravnateljica ZKM-a Dubravka Vrgoč bila je s pravom vrlo ponosna ne samo zbog prvog predstavljanja nekog hrvatskog kazališta na tako glasovitoj pozornici – što joj je bio, kako nam je rekla, najveći san – nego i zbog fantastične izvedbe svojih glumaca osposobljenih i spremnih na najveće fizičke i psihičke napore u transformacijama kroz mnoštvo likova koje od njih traži brutalna Buljanova režija brutalnog komada. No, u toj grubosti ima mjesta i za otoke čiste, premda u svijetu koji komad ocrtava rijetke i na beznađe osuđene poetičnosti.
Glas razuma u paklu
Virtuozne i silnom energijom nabijene izvedbe ponudili su odreda svi članovi ansambla: Ksenija Marinković, Frano Mašković, Sreten Mokrović, Doris Šarić – Kukuljica, Nina Violić, Goran Bogdan, Hrvojka Begović, Marko Cindrić te osobito Vedran Živolić u liku retardiranog dječaka Binata koji u tom paklenskom ludilu predstavlja posljednji ostatak razuma i osjećaja za dobro i moralno ispravno. Uz Fila Tilena, uvjerljivog repera i glumca, veliki su doprinos snazi predstave dali i muzičari Mark Mrakovčić, Petra Predrag i Stjepan Jureković izvodeći originalnu i žestoku glazbu TBF-a.
Osim poznatih osoba s berlinske kazališne i novinarske scene, predstava je privukla i nešto uglavnom mlađih berlinskih Hrvata, a Garažu nisu propustili ni slikar Lovro Artuković, kao ni hrvatski veleposlanik u Republici Njemačkoj Miro Kovač.
