U Sveučilišnoj galeriji na splitskom Kampusu uoči blagdana otvorena je retrospektivna izložba nedovoljno poznatog splitskog kipara, majstora dlijeta Andrije Krstulovića koja je privukla neočekivano zanimanje javnosti i publike u kojoj su mnogi tek na tom događanju otkrili u pravom smislu te riječi velikog umjetnika.
- Atelijer na Mejama, ispod Galerije Meštrović je skladište, neprimjereni prostor za djela Andrije Krstulovića. Ova izložba je zapravo posvećena studentima koji nasljeđuju Krstulovića i koji su otkrili puno njegovih vrijednih radova. Ovaj postav odražava prvenstveno oduševljenje studenata - naglašava akademik Kažimir Hraste, jedan od autora likovnog postava.
Veliki postav na čak dva kata uključuje radove napravljene tijekom njegove bogate umjetničke karijere, a sastoji se od niza reljefa, portreta, pastoralnih skulptura te skica i modela za javne skulpture koje su postale amblematski simboli Splita. No, mnogi u gradu podno Marjana uopće pojma nemaju da je skulptura "Pravda" postavljena ispred splitskog Suda u Gundulićevoj ulici ili monumentalni "Spomenik palom pomorcu" na Katalinića brijegu djelo Andrije Krstulovića! Mnogi ga znaju jedino kao asistenta velikog Ivana Meštrovića.
Andrija Krstulović rođen je 5. studenoga 1912. u Splitu, gdje je i umro 4. lipnja1997. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i u Splitu bio suradnik Ivana Meštrovića. Isprva je klesao u kamenu, ponajviše granitu, pod jakim utjecajem Meštrovića, a potom je našao vlastiti likovni izraz. Kiparstvo Andrije Krstulovića pokazuje veličinu majstorske vještine klesanja i modeliranja inspirirane antičkim uzorima i Dalmatinskom zagorom koja je bila njegov nepresušni izvor motiva i tema. Pripremu radova za izložbu obavio je Odsjek za kiparstvo u suradnji s Odsjekom za konzervaciju i restauraciju Umjetničke akademije u Splitu. Izložba je uvod u predstavljanje većeg dijela radova sabranih u monografiju "Andrija Krstulović" koja će biti predstavljena javnosti na proljeće. Jedna od autorica monografije Margareta Šimat poručuje da je vrijeme ne samo da Andrija Krstulović iziđe iz zaborava nego da je došlo vrijeme da ga istinski vrednujemo. Treba napraviti pomak u njegovoj interpretaciji, a studenti koji su imali priliku upoznati njegovo djelo, zasigurno će promijeniti percepciju umjetnosti.
- Studenti su ostali osupnuti našavši se pred njegovim djelima - tvrdi gospođa Šimat dodajući kako su na splitskoj Gospinici njegovi radovi komprimirani i stegnuti. U predivnom, nadasve prozračnom prostoru Sveučilišne galerije na Kampusu, Krstulovićeva djela su "rastresena", svaka skulptura živi sama za sebe. U tom prostoru se sada puno bolje može vidjeti umjetnost Andrije Krstulovića, naročito njegov senzibilitet i njegovi osjećaji. Evidentno je da traži esenciju duše svoga podneblja. Njegov meštar bio je Meštrović i u Split se Krstulović vratio na njegov poziv, da kleše njegove stvari. On jest pod dojmom Meštrovića, ali razmišlja figuralno, a o formi konceptualno. Sada ga dekonstruiramo - otkriva gospođa Šimat.
U prigodnom letku napravljenom za izložbu u Sveučilišnoj galeriji stoji i jedan zanimljiv citat Andrije Krstulovića: "Oduvijek me najviše interesirala sredina u kojoj sam rođen, moja zemlja i moj narod. Motivi koji me posljednjih godina pretežno zaokupljaju su motivi naše Dalmatinske zagore. Kroz te motive pokušavam napraviti skulpturu koja bi sadržavala karakter našeg čovjeka. Kad to pokušavam sa skulpturom, onda kao prvo dolaze u pitanje materijal i forma, što znači izraz. Od svih iskonskih materijala: kamena granita, drva i bronce, granit mi izgleda najadekvatniji materijal u kojem se može izraziti život našeg čovjeka u Zagori, život čovjeka koji nosi u sebi arhajsku ljepotu punu snage i interesantnosti."
- Krstulović je u samoći svojeg atelijera stvorio bogat i raznovrstan opus čiju su cjelinu poznavali samo malobrojni intimni prijatelji. Njegovi tanjuri, plitice, reljefi, skice, crteži nisu puki odmor od velikih zadaća povučena i samoći priklonjena kipara, nego svakodnevni dnevnički zapis života. Čistoća obrisne linije nije bila stilizacija koja je kastrirala život niti je značila gubitak vitalističkih srha. Štoviše, čistoća profila, jasnoća modelacije, zaobljenost te zatvaranje formata bilo je sabijanje i čuvanje vitalističkih opažaja. Stoga je krajnje pogrešno što se njegov opus, posebice kiparski, manje-više sagledavao kroz zrcalo blizine s velikim Ivanom Meštrovićem - rekao je Ive Šimat Banov u uvodniku izložbe.
- Ocjenjivanje i propitivanje opusa Andrije Krstulovića stoga je zadaća posebne namjene koja uza širu kulturološku sliku, koju su već u segmentima započeli, ali i dovršili pojedini kolege u monografskoj obradi; ta zadaća čeka i ponešto strpljivijeg čovjeka od mene. Ali neopisivo raduje vidjeti bogat i slojevit opus, mnoštvo djela u neredu atelijera i prašnjavih slika krcatih i zatrpanih polica i prostora koji izumiru, posebice danas kad se zaborav zanata gadno osvećuje (što više mašte imaš, to ti i više zanata treba, Baudelaire) i kada povlastice predsvjesnih stanja i prečaca vode do lagano dosegnutih ciljeva - dodaje Banov.
Ali ne moralizirajmo. Krstulović nije točka polemike nego zadaća. On je još uvijek nepropitan i ne do kraja protumačen slučaj, ako se to "slučajem" uopće može zvati. Ako je nešto "slučaj" – to smo mi…
Izložbu svakako treba razgledati jer je otkriće.
