Senzacionalni uspjesi na nalazištu Majke Božje Gorske u Loboru pokraj Zlatara. Timovi koje vode arheolog profesor Krešimir Filipec, predstojnik Katedre za srednjovjekovnu i nacionalnu arheologiju na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i biološki antropolog i zooarheolog, profesorica Zdravka Hincak s Katedre za arheometriju i metodologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu uspjeli su ne samo pronaći brojne ljudske ostatke na ovom iznimno značajnom lokalitetu nego su na temelju njih rekonstruirali izgled, životne navike, standard i status čovjeka koji je ovdje živio u 9. stoljeću.
Bio je vrlo visok –169 cm (!)
– Vjerojatno najintrigantniji rezultat dala je analiza kostura mladog muškarca (od 30 do 34 godina) koji je ukopan u predvorju predromaničke crkve krajem devetog ili početkom desetog stoljeća. Bio je visok za svoje vrijeme, 169 cm. Razvoj hvatišta prikazuje fizički iznimno aktivnu osobu. Međunarodnom suradnjom u našem antropološkom timu uspjeli smo prikazati njegovo lice, kako je izgledao za života. Rekonstrukcija je napravljena 3D računalnom metodom koja se primjenjuje u forenzici. Uzima u obzir 21 osteološku točku na licu kao i najstarija, analogna metoda. Računalno se dodaju tetive, ligamenti, mišići i koža – ističe Zdravka Hincak. I dodaje kako ih je zanimalo "je li naš muškarac cijeli život živio na Loboru ili je možda stranac koji je došao izdaleka".
– Željeli smo saznati više o njegovoj prehrani analizom stabilnih izotopa ugljika, dušika i kisika – upozorava Z. Hincak i nastavlja kako su detalji rekonstrukcije pokazali da je u prehrani toga muškarca prevladavalo proso ili sirak uz pretežnu konzumaciju kopnenih proteina (govedina, svinjetina, ovčetina). Proso je biljka vruće i suhe klime, no već je u doba neolitika stigla do Europe. Također, proso je bila omiljena žitarica Slavena. Temperatura okoliša bila je nešto niža nego danas, a ostali rezultati upućuju na kontinentalni, brdovit kraj. Pio je kvalitetnu bunarsku vodu, ali nije imao običaj piti vino niti jesti morsku hranu. U njegovu okolišu temperatura je bila nešto niža no danas, a ostali rezultati upućuju na kontinentalni, brdovit kraj. Od djetinjstva je živio na ovom području. Zdravka Hincak kaže da i dosadašnji rezultati opisuju muškarce s visokim stupnjem robusnosti kostura, snažne građe, širokih ramena, prosječne visine 162-173 cm. Hvatišta mišića ruku, ramena i nogu, kao i stanje kralježaka govore nam o teškom fizičkom radu. Žene su snažno građene samo u gornjem dijelu tijela, u ramenima i rukama. Rezultat je to teških kućanskih i poljodjelskih poslova.
– Zanimljivo je da je veći postotak žena s jačom lijevom rukom, što nam može dati pogrešnu sliku da su bile ljevoruke. Tadašnje su obitelji bile brojne i žene su često manju djecu stalno nosile na rukama, preciznije, držale su ih u naručju lijevom rukom, dok su desnom kuhale i radile druge manje zahtjevne poslove. Rađale su u ranijoj tinejdžerskoj dobi – upozorava Zdravka Hincak. Manji broj kostura muškaraca i žena ne pokazuje znakove teškog fizičkog rada ni nedaća oskudice. Položaji grobova u kojima su pronađeni upućuju na poseban status koji su imali u društvu, elite. Mortalitet djece sigurno je bio visok iako tragovi na terenu ne govore tako.
– Razlog su sitne i nježne kosti djece koje se brzo uništavaju, a također i plitki grobovi koji se teško očuvaju – navodi Z. Hincak i objašnjava kako je sve bilo moguće utvrditi jer metode određivanja biološkog profila koje se koriste u biološkoj antropologiji u svojoj su osnovi forenzične. U laboratorijsko istraživanje materijala s Lobora uključen Centar za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić" MUP-a RH, i to zahvaljujući načelniku centra, doc. dr. sc. Gordanu Mršiću. No, sve navedeno bilo je moguće prije svega zbog arheološkog rada prof. Filipeca i njegove ekipe.
– Godine 1998. provedena su prva probna istraživanja tijekom kojih se već pokazalo da je riječ o vrlo bogatom i slojevitom nalazištu, 2002. otkriveni su ostaci temelja i zidova starih zgrada oko postojeće crkve. Tada je postalo jasno da je riječ o nalazištu na kojem će se istraživati još dugi niz godina – ističe Filipec. Najranije datiranje lokaliteta zalazi u rano brončano doba s nalazima ulomaka keramičkih posuda. Posebno su značajni nalazi iz kasnog brončanog, mlađeg željeznog doba i kasne antike kad je gradina oblikovana u onom obliku u kakvom je i danas poznajemo.
Slaveni pale sve pred sobom
– Postoje indicije da je već u predrimsko doba na tome mjestu stajalo keltsko svetište, a zasigurno je stajao hram u rimsko doba koncem 2. st. Za potrebe njegove izgradnje dopremljene su s Pohorja u današnjoj Sloveniji velike količine mramora. U 4. stoljeću, kad je već veliki dio Rimskog Carstva kristijaniziran, ovdje se gradi hram posvećen božici Dijani. Podosta dugo ovdašnje je stanovništvo ostalo vjerno starim svojim vjerovanjima i zato je bilo potrebno početkom 6. stoljeću sagraditi veću starokršćansku crkvu na selu u općini (rim. pagus – otuda pogani) i posebnu zgradu krstionice da se što prije preostali pogani pokrste. Taj kontinuirani razvoj mjesta prestaje u doba slavenskog zauzimanja zemlje, svoje nove domovine. Prigodom opsade i zauzimanja gradina i sve zgrade u njoj, pa tako i starokršćanska crkva, bile su spaljene i uništene – kaže Filipec. Ponovno svoju vrijednost lokalitet pokazuje u 9. stoljeću kada postaje misionarski punkt i razvija se veliko gradište, gradi se još jedna crkva, vrlo bogato urešena, pa i s karakterističnim pleterom, inače češćim u Italiji ili Dalmaciji. U to je vrijeme na lokalitetu mogao stolovati knez, a vrlo vjerojatno i visoki crkveni velikodostojnik, sam biskup. Ta faza traje do kraja 11. stoljeća i nije isključeno da se tu nalazilo jedno od najznačajnijih središta Panonije – upozorava Filipec. Slaveni, koji zaposjedaju utvrdu, svoje mrtve u početku spaljuju, a s dolaskom franačkih misionara u 9. stoljeću mijenja se ritual pokopa. U početku mrtve pokapa samo ondašnja elita, a tek s vremenom groblje postaje i groblje svih mještana nakon što su svi pokršteni. Dakle, prvo se pokrštavaju oni koji su bliže vlasti jer im je to važno zbog obnašanja različitih funkcija.
>> Arheolozi u Vinkovcima na tragu rimskog foruma?
Samo mašta i prazna nagađanja... Čovjek puno zna , a o sebi samom skoro ništa .