- Drago mi je da ste prepoznali, ako ne nužno literarnost romana, a naravno ima i toga u njemu, onda onaj moment u knjizi kada se sve vrijednosti relativiziraju i kad se koncentracijski logori prikazuju kao zabavišta. U pisanju ovog romana vodio sam se Waltom Whitmanom koji je rekao da u ratu nema pobjednika jer svi nešto izgube - rekao je Nikola Petković primajući nagradu na svečanosti u Muzeju Mimari.
Petkovićev roman čitatelja upućuje u određeni zavičajni prostor i neposrednu prošlost, u vrijeme stradanja, prijepora i nesporazuma, događaja koji su dobili pripovjedača koji im daje novi sadržaj i kontekst, stoji u obrazloženju žirija.
- Razotkrivajući odnose moći jednoga mučnog vremena, jezik romana 'Put u Gonars' ima performativnu moć da konstruira različite identitete nastojeći otkriti i reprezentirati složenu mrežu odnosa, uloga, gubitaka i poraza, zločina i krivnje… Ili jednostavno preživljavanja. Romanu bismo kao dodane vrijednosti upisali humor, vještinu kombiniranja različitih jezičnih registara i pripovjednih strategija, pronalaženja načina da se posredno o logoru govori (kao odgovor na ono vječno Adornovo pitanje) kroz šutnju o logoru, atmosferu i događaje na mjestu njezine odsutnosti (Bakar) - ističe žiri u obrazloženju.
Osim Petkovićeva "Puta u Gonars", u užem izboru bili su romani "Divlje guske" (Hena com) Julijane Adamović, "Gitara od palisandra" (Disput) Kristine Gavran, "Ezan" (Fraktura d.o.o.) Ivane Šojat i "Pacijent iz sobe 19" (Hena com) Zorana Žmirića.
Žirijem je predsjedala književna prevoditeljica Ursula Burger, a u njemu su bili još književna kritičarka Katarina Luketić, urednici i pisci Jadranka Pintarić i Miroslav Mićanović te kazališni redatelj Ivica Buljan.
Nagrada je ove godine dodijeljena 12. put, a ukupno je bilo prijavljeno 49 naslova. U konkurenciju su mogli ući hrvatski romani izdani u prošloj kalendarskoj godini, a prijavljivali su ih izdavači ili autori.
Drago mi j<e da je N.P. napredopvao te dobio prestižnu spisateljsku nagradu. Rijetko se događa da onaj tko do pred nekoliko godina (kada sam posljednji put čitao Nikičine retke) nije umio napisati ni jednu suvislu rečenicu uspijeva napisati od respektabilnog žirija najbolje ocijenjeni roman.