Dvije pandemijske godine zaustavile su kazališna gostovanja u okviru regije, posebice ona u kojima su u Zagreb trebale doći velike ansambl-predstave. Ili iz njega otići! Slabljenjem korone i popuštanjem epidemioloških mjera i tu se situacija normalizira, pa je tako u Zagreb, prvi put nakon prosinca 2019., stiglo Jugoslovensko dramsko pozorište iz Beograda.
A baš te predstave uvijek bude veliki interes zagrebačke publike i zbog njih se u našim kazalištima postavljaju pomoćne stolice. Tako je bilo u prosincu 2019. u ZKM-u kada je Jugoslavensko dramsko pozorište igralo nagrađivanu predstavu "Lorenzaccio" u režiji Borisa Liješevića, a u siječnju 2017. kada smo gledali Shakespeareova "Hamleta" u režiji Aleksandra Popovskog, dojam je bio da u HNK Zagreb više ne može stati ni "pola" čovjeka. Na žalost, tada nismo znali da nam je to bila i posljednja prilika da na hrvatskoj kazališnoj sceni (u naslovnoj ulozi) uživo gledamo velikog srpskog glumca Nebojšu Glogovca, koji je preminuo u veljači 2018. godine.
Isti takav zanos pobudilo je i najnovije gostovanje JDP-a, ovog puta s jednim od legendarnih naslova srpskog teatra, novom verzijom predstave "Putujuće pozorište Šopalović" Ljubomira Simovića, koja je u subotu navečer u HNK Zagreb doživjela stajaće ovacije publike. Predstava je to koju je ovo kazalište igralo u 80-im godinama i s njom postizalo velike uspjehe, a u ožujku 2020. u kazališni ju je život vratio redatelj Jagoš Marković. Bio je to vizionarski potez, jer to je priča o skupini od četvero glumaca koji pokušavaju preživjeti u okrutnim okolnostima Drugog svjetskog rata, putujući po srpskoj provinciji. Danas pitanja o ulozi kazališta i umjetnika u vremenima najveće ljudske nesreće, uz novi krvavi rat na tlu Europe u kojem se revolveraški poteže i pitanje upotrebe nuklearnog oružja, zloslutno odjekuju na bilo kojoj svjetskoj pozornici. Upravo to glavna je tema "Putujućeg pozorišta Šopalović" za koje je Jagoš Marković kreirao i scenografiju i izabrao glazbu.
Ipak treba reći da smo gledali solidnu, ali pomalo staromodnu predstavu, netipičnu za Markovića, a s obzirom na prijam na koji uvijek nailaze u Zagrebu, pomalo je čudno da je JDP izabrao baš taj naslov za povratak u Hrvatsku nakon korone. Scena je ovdje učinkovita, glazba odlična, a od glumaca posebno treba istaknuti Nenada Jazvića u ulozi batinaša te Dragana Bjelogrlića i Jasnu Đuričić u glavnim ulogama.
No zbog reputacije Jagoša Markovića kao i činjenice da je upravo s njegovom predstavom, i to Molièreovim "Umišljenim bolesnikom", JPD gostovao u HNK Zagreb 2016., nakon pune 33 godine stanke, ovo je bila prilika za uvid u trendove u srpskom kazalištu od kojeg je verzirana kazališna publika očekivala mnogo više.
Bili ste fantastični ,bravo za cijeli JDP .