Mi smo iz Iloka. Sve smo izgubili u ratu, sve je izgubljeno ali ne i izgorjelo, pa sam osnovnu i u srednju školu završila u Zagrebu. Mama Slava Sladetić bila je modna dizajnerica u iločkome Iteksu, toliko popularnom prije rata, 70-ih i 80-ih godina, da su imali modne revije u Milanu i Parizu, i više od tisuću zaposlenih. Sada tragove toga čuva Muzej grada Iloka... Talent sam naslijedila od nje. Kad je počeo rat, razdvojili su nas na izlazu iz Iloka, no poslije se obitelj ipak spojila. Ali doza izgubljenosti ipak je ostala... – priča 28-godišnja diplomirana grafičarka Ana Sladetić, koju je bačenost u svijet odnijela na put slave, a donijela joj preokupativnu temu identiteta. Danas je Ana Sladetić akademska umjetnica koja ide iz svjetske galerije u galeriju, koja predano dizajnira kataloge da bi platila putanju svoje uspješne karijere po svijetu gdje ju, i sam umjetnički uspješan, prati partner Miran Šabić, asistent na odjelu grafike zagrebačke ALU.
Ana je asistentica na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, no ondje je neće biti do Božića jer je upravo otputovala u Wiesbaden na četveromjesečni rezidencijalni boravak u Kunstverein Bellevue Saal. Ana je jedna od dvoje umjetnika izabranih za rezidencijalni boravak u Wiesbadenu. Tamo će raditi akvarele termobojama.
Je li ljudski dodir čist?
Oslanja se to na njezinu doktorsku temu “Vizualni ogledi o čistoći”. Svoj akvarel, čiji je motiv figurativan, Ana prekriva crnim kvadratom koji toplinskim dodirom postaje proziran i otkriva sadržaj akvarela. Čisti crni kvadrat otkriva “nečisti”, neuredan sadržaj akvarela. Otvara to niz pitanja. Je li dodir čist, pita se autorica. Kakvi su u pogledu čistoće međuljudski kontakti? Previše je skrivanja, previše sve mora biti čisto, a ljudski je biti neuredan, kaže nam. Možda ćemo se pronaći u tom neredu...
Nastavlja se time ono što je upravo ostvareno u New Yorku. Ana se javila na natječaj objavljen na internetu za međunarodnu izložbu “New Prints 2014/Summer” u International Print Centru u New Yorku. Prijavilo se tri tisuće umjetnika, a izabrano ih je 49. Ana je među njima. Izlagali su u IPC-u, a potom u čuvenoj kući Christie’s na Rockefeller Placeu gdje su se održale izložbe “Form in Colour” i “First Impression”, također vezane za grafiku.
– Galerije se protežu na četiri, pet katova. Tu se prodaju Warhol i ostali. Od nas 49 s “New Printsa” troje nas je imalo priliku izlagati u Christie’su. Ja na prvom katu. Bilo je doista uzbudljivo izlagati uz Warhola, Rauschenberga, Lichtensteina i druga svjetska imena o kojima sam učila na ALU, a kojima zahvaljujemo procvat multiplicirane grafike – kaže nam Ana.
Tu je izlagala rad koji je žiri u New Yorku izabrao iz serije od devet grafika “Gdje je_dom?”. Rad izveden u dubokom tisku stavljen je u “lightbox” gdje se uz pomoć svjetla spajaju crtež i grafika, pa osoba na slici dobiva svoje lice, ruke...
– U toj sam seriji grafika krenula od goda drveta koje daje kuću u kojoj je obitelj, gdje je voljena osoba, i to je zapravo dom. Šest lica naše obitelji spojila sam u jednu osobu koja je naš vizualni DNK. Pokazuje se da je puno takvih sudbina. Naposljetku sve se vraća na god drveta. Krug je zatvoren, ali smo pronašli svoju esenciju – tumači Ana.
Iz Belgije u Južnu Koreju
Šest njenih radova iz te serije grafika bilo je presudno za poziv u Wiesbaden, gdje će svoje radove s termobojama i crnim kvadratom izložiti 20. studenog. U međuvremenu odlazi u Seoul na međunarodnu izložbu čiji je organizator 21cICAA, a koja se otvara 27. kolovoza u Chosun Ilbo Museumu radovima više od 200 umjetnika iz svijeta o temi “Harmonija”. Uz Anu, na natječaju su prošli i Miran Šabić sa svojim litografijama i Ivana Ognjanovac koja je završila slikarstvo na ALU, a izlagat će crteže.
– Za Južnu Koreju preporučili su nas Ante i Ankica Karačić, hrvatski umjetnici. Oni su predsjednici seoulske institucije Bosuk Lee prije tri godine savjetovali da pogleda naše radove. I evo nas sada tamo... – kaže Ana. I “seoulski” radovi vezani su za temu o osjećajima. Tri su glave načinjene kao tri grafike: crvena da simbolizira zabrinutost, plava ljutnju, a zelena rezigniranost. – Posrijedi su tri različita osjećaja vezana za to kako čovjek iznutra vidi samog sebe. Bar ja tako zamišljam “ono ispod” – kaže Ana.
I ta tri rada već imaju međunarodni pečat: Ana ih je napravila na rezidencijalnom boravku u Belgiji gdje je u veljači boravila s Miranom Šabićem jer su rezidenciju u jednom od najjačih grafičkih centara u Europi, u Frans Maserel Centrumu, dobili u paru. Čini se lakim dobiti rezidenciju, no samo je jedanaest stranih umjetnika prošlo taj natječaj!
>> Nagrađivana Ana Sladetić s novim djelima na izložbi u Samoboru
