Između 20 i 30 tisuća korisnika Deezera za manje od godinu dana (točni se podaci kriju kao poslovna tajna), govori o tome da se prvi legalni glazbeni stream-servis u Hrvatskoj “uhvatio” puno brže nego što su neki očekivali. Naime, postoji razmišljanje, ne bez osnove, da je Hrvatska bila predugo bez međunarodnih legalnih servisa – bilo onih za stream, bilo za download – da su ustoličene navike da se glazbu i ostale sadržaje skida isključivo besplatno. I da bi svaki naknadni pokušaj naplaćivanja tih aktivnosti, bez obzira na to što cijene nekada mogu biti simbolične, naišao na otpor ili nezainteresiranost. Istodobno, opravdano se smatra(lo) i da je u Hrvatskoj malen broj diskofila ili aktivnih korisnika glazbe da bi takvi projekti, posebno servisi za skidanje, bili zanimljivi velikim svjetskim igračima poput iTunesa i sličnih. No primjer Deezera govori da se njemu nije priklonila samo zahtjevnija glazbena publika, nego i ona koju bismo nazvali pukim konzumentima. Naime, kako drukčije objasniti vrlo šaroliko društvo na listi od deset ili dvadeset najizvođenijih izvođača? Kada je riječ o domaćim izdanjima, top-lista izgleda kao da se radi o nacionalnoj radijskoj top-listi: na prvom je mjestu (općenito, od domaćih i stranih izdanja) Severina, slijede Thompson, Magazin, Jelena Rozga... Zanimljivo je da se na trećem mjestu – ispred Thompsona i Magazina – nalazi Ceca. Kad se gledaju najizvođenije pjesme, podaci su još neumoljiviji: od deset najslušanijih pjesama čak je sedam Severininih i dvije Cecine pa si zamislite kako bi u Hrvatskoj izgledala neka objektivnija top-lista pjesama slušanosti po hrvatskim domovima u odnosu na one koje nam se svakodnevno serviraju u medijima. Od stranaca među prvih su deset švedski DJ Avicii, Rihanna, Pink, Eminem, David Guetta, Daft Punk... – dakle najkomercijalniji svjetski izvođači.
To, naravno, ne treba uzbuđivati one s istančanijim kriterijima jer oni ne moraju imati nikakav dodir s, pomirimo se, dominantnim ukusom. Deezer, za one koji još ne znaju, funkcionira kao najveći CD shop na svijetu. U njemu korisnici mogu slobodno švrljati po policama (po tražilici), spremati si cijele albume ili samo pojedinačne pjesme u svoje foldere, mogu stvarati vlastite kompilacije, liste pjesama za tulume, za razbuđivanje ili uspavljivanje...
Utemeljen 2007. u Francuskoj, postoji u 180 zemalja svijeta, Deezer, kako tvrde press-materijali, sadrži oko pet milijuna pjesama. Brojka je fantastična i zaista sam na njemu uspio pronaći albume svih “opskurnijih” izvođača koji su mi pali na pamet. Na primjer, želite čuti originalnu verziju pjesme “Dream Baby Dream” s novog albuma Brucea Springsteena, naći ćete oba odlična albuma grupe Suicide (ne da su oni nešto posebno, samo navodim primjer). Servis se koristi preko weba, postoji aplikacija za mobilne telefone i tablete, a pjesme su u mp3 formatu, 320 kbps-a – dakle, najbolja moguća kvaliteta u zadanim okvirima (bilo bi ipak malo pretjerano očekivati wav ili flac). I taj cijeli “svjetski CD shop” moguće je koristiti (slušanje, bez skidanja) za 35 kuna mjesečno, što je osnovna cijena usluge koju nudi Deezerov hrvatski partner T-Com. U ovom raju glazbene diskofile mogu ozbiljno zasmetati jedino potpuno nesređeni i zbunjujući podaci o diskografijama izvođača; albumi su posloženi bez ikakva suvisla smisla, uz njih se ne navode originalne godine izdanja nego godine (re)izdanja, nisu odvojeni službeni albumi od kompilacija. Na primjer, kod Milesa Davisa imate natrpanih 170 albuma i bez provjere na organiziranijim glazbenim web-portalima ne možete dobiti nikakav dojam kada je “Kind Of Blue” nastao u odnosu na “Bitches Brew” ni jesu li to njegova službena izdanja ili neka naknadna diskografska krpanja. No u Deezeru tvrde da neprestano rade na unapređenju usluga pa se nadajmo da će taj ozbiljan problem biti uklonjen. S timu vezi mogu se slobodno ugledati u All Music Guide, s kojeg ionako skidaju biografske podatke o izvođačima.
