Sigurno je da se s predstave Branka Brezovca ne može otići ravnodušan, a tako je bilo i preksinoć s Okovanim Galileom u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti, novom prostoru kazališnih, koncertnih i opernih iskušenja koji je već spretno zaposjeo Eurokaz, u čijoj je produkciji u suradnji s firentinskim teatrima i riječkim Zajcem predstava i ostvarena. Vrlo složenu montažu motiva Eshilova Okovanog Prometeja i Brechtova Života Galilejeva također potpisuje Brezovec.
Štoviše, ona postaje opera corale, zborska opera o sukobu ingenioznog pojedinca i konformistične većine, od obitelji do društvene, crkvene, božanske nadmoći. Svu tu složenost u prepoznatljivu redateljskom rukopisu Brezovec s vrsnim izvođačima pretvara u atraktivnu predstavu u kojoj je najslabija karika glazba Marjana Nećaka, koja se ne može oteti recikliranju krajnje pojednostavljenih opernih floskula.
