Sudbina je htjela da baš na dan kada je poljski premijer Tusk posjetio Zagreb mješoviti zbor Filharmonije Karol Szymanowski iz Krakowa u crkvi sv. Katarine na Gornjem gradu izvede velebnu Hrvatsku misu Borisa Papandopula. Tusk nije došao na koncert, ali da su ga hrvatski domaćini doveli u crkvu svjedočio bi iznimnom glazbenom događaju.
Profesionalci iz Krakowa
Profesionalci iz Krakowa koji su nastupali i u milanskoj Scali, praizvodili Pendereckog ili snimili glazbu za Coppolin film “Dracula”, pod vodstvom Vladimira Kranjčevića veličanstveno su predstavili jedno od najljepših zborskih djela svjetske literature. Papandopulova Hrvatska misa biser je nad biserima, i tek je sada, sedamdeset godina nakon nastajanja, otkrivaju i ansambli iz svijeta, a navodno je upravo uvježbava i jedan ugledni zbor iz Moskve. Pred njom je velika budućnost, što je pokazao i krakovski zbor koji ju je u siječnju izveo u svom abonmanu. Ne samo da je Papandopulo skladatelj koji uživa u raskoši zborskog zvuka, nego je tu riječ o umjetniku koji izuzetno poznaje i razumije i suštinu kršćanstvam što je pokazao i u svojoj misi, posebno u stavku Vjerujem.
Sjajan izgovor teksta
Zbor iz Krakowa imponirao je tonom, ali i sjajnim izgovorom hrvatskog teksta. Solisti Beata Karczmiarz-Kulka, Ewa Marciniec, Jozef Dwojak i Leszek Skrla imali su tešku zadaću otpjevati iznimno zahtjevne Papandopulove note, a maestro Kranjčević, koji je zaslužan za prvu suvremenu izvedbu Papandopulova remek-djela (iz 1983. godine) nastupom na Festivalu sv. Marka s gostima iz Poljske dobio je zasluženo priznanje za skrb o hrvatskoj zaboravljenoj i malo poznatoj glazbenoj baštini.
Falim te Bože da se nešta pohvalno piše za Hrvatsku!