Na današnji dan prije dvadeset godina hrvatska je publika imala priliku prvi put pogledati filmski spektakl “Gladijator”. Međutim, malo tko zna da je taj film, koji će kasnije osvojiti ukupno 48 različitih nagrada te postati jedan od najutjecajnijih filmova svih vremena, nastao usprkos suludom nizu nesretnih okolnosti. Priču je zakuhao scenarist David Franzoni koji je, inspiriran knjigom Davida Mannixa “Oni moraju umrijeti”, napisao prvu verziju scenarija. Predložio ga je Stevenu Spielbergu, no ideju je na koncu prihvatio Ridley Scott, redatelj u tom trenutku već dobrano na putu do slave nakon “Blade Runnera” i “Aliena”.
Scott je prilično riskirao kada je glavnu ulogu ponudio Russellu Croweu, koji je tada bio još nepoznat, ali i na zlu glasu kao iznimno naporan suradnik. Scenarij je tijekom gotovo cijelog snimanja bjesomučno mijenjan – nezadovoljni glumci doslovno su odbijali izgovarati neke od rečenica i zahtijevali prepravke. Ipak, uza sve svađe, prijetnje i psovke koje je izmjenjivala ekipa na setu, nastala je priča koju danas znaju svi – proslavljeni rimski general Maksim, miljenik cara Marka Aurelija, ostaje bez doma, obitelji i postaje rob/gladijator nakon što cara ubije njegov vlastiti sin Komod (kojeg tumači fantastični Joaquin Phoenix, čiju je karijeru lansirala upravo ta uloga).
Peripetije sa scenarijem bile su tek dio katastrofalnih događanja koja su tijekom snimanja zloguko nagoviještala da bi film vrlo lako mogao postati apsolutni fijasko. Većinu nevolja uzrokovao je sam Crowe, gađajući filmsku ekipu primjercima scenarija, neprestano se žaleći na sve – pa i žarko sunce u Maroku gdje je sniman dio filma. Okomio se čak i na Branka Lustiga, našeg poznatog producenta koji je radio na filmu, te ga pijan zvao u gluho doba noći, urlajući da će ga zadaviti golim rukama jer su Lustigovi računovođe njegovu garderobijeru smanjili dnevnice.
Nije se slagao ni s Oliverom Reedom, slavnim glumcem koji je u filmu tumačio trenera gladijatora te ga je nazivao starim pijancem. To je vjerojatno bilo i točno budući da se Reed usred snimanja na Malti upleo u natjecanje u pijančevanju s nekim mornarima – i u birtiji preminuo. Prisutni su kasnije svjedočili da je Reed popio osam piva, dvanaest čašica ruma, pola boce viskija i nešto konjaka. U tom stanju uspio je petoricu mornara poraziti u obaranju ruku, da bi mu zatim otkazalo srce. I drugi su članovi filmske ekipe imali bliske susrete sa smrću – Djimon Hounsou (gladijator Juba), priznao je da je gotovo zabio nož u glavu kolegi tijekom snimanja akcijske scene. – Previše sam se uživio u ulogu – rekao je kasnije. Najdeblji kraj ipak je, možda i zasluženo, izvukao Russell Crowe - na snimanju je slomio kuk, kosti u stopalu, a gotovo ga je rastrgao i tigar.
Taj tigar bio je veliki dečko od skoro četiri metra. Dvojica su morala držati lanac kako se ne bi otrgnuo. – Pustite ga – rekao je Russell, ali bio je preblizu, pao je na leđa i uspio se otkotrljati tek toliko da izbjegne tigrove pandže. – Je**te, to je bilo blizu – prisjetio se Scott te opasne scene.
Unatoč svim očekivanjima, “Gladijator” je doživio nevjerojatan uspjeh, zaradivši više od 600 milijuna dolara diljem svijeta, a zatim osvojivši čak pet Oscara. A po izlasku filma, diljem SAD-a neobjašnjivo je porastao interes za rimsku povijest – što je do danas ostalo zapamćeno kao “efekt Gladijatora”.
