Nakon svjetske premijere u Cannesu i ovacija o kojima se naveliko pisalo, "Supstanca" je započela svoj put po velikim platnima diljem svijeta. Kod nas je igrao na filmskom festivalu u Puli, a idući tjedan pak službeno dolazi u domaća kina. Film je u najmanju ruku – šokantan. A i to je rečeno poprilično eufemizirano.
Da, riječ je o tjelesnom hororu, subžanru u kojem je francuska redateljica Coralie Fargeat očito pronašla svoju estetiku i prostor za izričaj. Dovoljno je sjetiti se njezine Lolite iz "Osvete" iz 2017. godine. U "Supstanci", kao i u svakom tjelesnom hororu čini se da mora postojati poprilična količina gnjeva, srdžbe i mržnje. Lolita je svoje neugodne emocije izliječila na muškarcima, dok ih Elizabeth Sparkle (Demi Moore) iz "Supstance" liječi na samoj sebi. Tim je priča još strašnija.
Elizabeth je, naime, velika zvijezda koja, našavši se u svojim pedesetima, zbog pritiska svoga šefa, počinje osjećati kako njezino vrijeme prolazi. Točnije, kako je prošlo. Inače, ima svoj fitness show na TV-u, ali producenti su u potrazi za nekim mlađim. Ljepšim, zgodnijim, seksipilnijim. Elizabeth ubrzo dobiva otkaz. Ne prihvaćajući starenje, a što je još očitije mrzeći sebe – jer je zbog činjenice da je bila posvećena karijeri sada usamljena – Elizabeth odlučuje isprobati nešto što jamči buđenje njezine bolje i ljepše verzije. To nešto naziva se supstanca. Dolazak do magične supstance poprilično je opskuran. Sve je u šiframa, ne zna se tko je s druge strane tajanstvenih telefonskih poziva, a skladište u kojem Elizabeth treba pokupiti supstancu u najmanju ruku izgleda kao mjesto na kojem će je dočekati trgovci organa. Upute za korištenje su jednostavne. Pojavit će se željena verzija Elizabeth, ali ni u jednom trenutku ni jedna ni druga verzija ne smiju zaboraviti da su zapravo – jedno. Neodvojive su. Uskoro se u pomalo nadrealnom, mučnom i šokantnom preobražaju rađa savršena verzija Elizabeth – Sue (Margaret Qualley). Jedan od glavnih uvjeta koji jamče uspješnost eksperimenta sa supstancom je taj da se Sue i Elizabeth, bez iznimke, moraju mijenjati svakih sedam dana. Naravno, malo što ovdje polazi po planu, a razvoj, točnije propadanje i Elizabeth i Sue vizualno postaje sve više grozno neodoljivo. Ma koliki to oksimoron bio.
Osim što je "Supstancu" na trenutak iznimno teško gledati, bez obzira na naviknutost na uvrnutosti na filmu kakve su priređivali, primjerice, Lynch ili Cronenberg, film je toliko neočekivano sulud, pa blago i poremećen da ga je nemoguće ne gledati. Koliko god da se kraj jedva čeka, toliko vlada i žal onog trenutka kad dođe. Čak je i sam završetak, koji je potpuno groteskan i pomalo blesav (s više krvi nego kod Tarantina) sjajno osmišljen. "Supstanca" kao kritika težnji za vječitom mladosti, za opsjednutošću izgledom svakako je film koji nikog ne ostavlja ravnodušnim.
Rebel Ridge (Netflix)
Već poznata i viđena priča koja je svejedno uspjela dobiti određenu dozu svježine. Priča o korupciji i mnoštvu drugih ilegalnih radnji koje vladaju u policiji u malom gradu koja je k tomu poprilično brutalna prema običnim građanima. I to samo zato što može. U središtu je priče bivši marinac Terry kojeg policija presreće na biciklu, oduzima mu novac pod izlikom da sumnja kako je riječ o novcu povezanom s drogom. Znajući da je potpuno nevin i njušeći puno veće probleme u samom sustavu, Terry odlučuje uzeti stvari u svoje ruke. S jedne strane imamo negativce bijele policajce, a s druge strane imamo pozitivnog lika crnca kojem se i prekršaji i nasilje praštaju jer su opravdani plemenitim i ispravnim ciljem. Film je sasvim solidan uradak, ni u jednom trenutku nije dosadan (iako je poprilično predvidljiv), lik protagonista je lijepo i ne baš plitko raspisan... Ono što nedostaje jest malo više akcije i eksplicitnijih sukoba između dviju strana. Ono što je problematično u filmu jest blago gubljenje redateljske kontrole kako priča dolazi kraju. Recimo, završnica filma potpuno je naprasna, zbrzana i izgleda kao da je takva jer nisu znali što bi sada. U svakom slučaju, za pobijediti dokolicu, "Rebel Ridge" sasvim je solidan odabir.
Krimi drama, SAD, 131 min.
Režija: Jeremy Saulnier
Glumci: Aaron Pierre, Don Johnson
