U 90. godini preminuo je kazališni redatelj i pedagog Božidar Violić.
Violić rođen je u Splitu 1931. godine, a diplomirao je romanistiku na Filozofskom fakultetu i režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Radio je kao redatelj i dramaturg na Radio Zagrebu, a zatim i u kazalištu "Gavella". Bio je profesor glume i režije na Akademiji dramske umjetnosti te umjetnički ravnatelj te redatelj i dramaturg u Zagrebačkom kazalištu mladih od 1979. do umirovljenja 1999.
Režirao osamdesetak dramskih i opernih predstava (I. Brešan, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja i Svečana večera u pogrebnom poduzeću; S. Novak, Mirisi, zlato i tamjan, u vlastitoj adaptaciji; F. Šovagović, Sokol ga nije volio; L. Kaštelan, Adagio; A. Šoljan, Galilejevo uzašašće; U očekivanju Godota S. Becketta; Henrik IV. L. Pirandella; Vesele žene windsorske i Richard III. W. Shakespearea; Život je san P. Calderóna de la Barce; Volpone B. Jonsona; Gospon lovac G. Feydeaua; Opasne veze Ch. Hamptona; Đavolov učenik G. B. Shawa...) Dramatizirao je više tekstova te radio kao prevoditelj. Autor je scenarija za kratke i dugometražne filmove poput Babajinog "Nesporazuma" te "Breze".
Bio je suprug bivše ministrice kulture Andree Zlatar Violić. Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 1994. godine.
Niste trebali tako puno o jednom od najvećih kazališnih redatelja..