Možda je od svih stranih književnosti, ona slovenska u svoj svojoj različitosti najdostupnija hrvatskom čitatelju, barem što se prijevoda tiče. Jedna od hrvatskih izdavačkih kuća koje su gotovo pa 'specijalizirane' za slovenske književnike, svakako je MeandarMedia koja je nedavno objavila roman Tone Peršaka "Preobrazbe" u prijevodu Božidara Brezinščaka Bagole i pod uredničkom paskom Branka Čegeca.
Tone Peršak poznato je ime slovenske književnosti i kulture (bio je i ministar zadužen baš za kulturi resor, predsjednik Društva slovenskih pisaca, slovenskog PEN-a, parlamentarni zastupnik...). No, njegovo djelo je u nas manje poznato, što se svakako ispraviti prijevod "Preobrazbi", gotovo pa megalomanskog romana (pet stotina stranica) za današnje vrijeme koje i nekoliko stranica proznog teksta ultimativno i bahato naziva romanom.
"Preozbrazbe" su, da odmah bude jasno, autobiografski, ali nikako ne i dokumentaristički roman o Peršakovoj ranoj mladosti, tj. vremenu kada se iz osnovne škole prelazi u onu srednju. U središtu romana nalazi se dakle lik dječaka koji živi sa pobožnom i priprostom majkom bez oca i bez ikakve nepokretne imovine.
Vrijeme je socijalizma, a mjesto radnje slovenski sjever u kojem su komunisti proveli otimanje privatnog vlasništva koje je previše stršalo i mirisalo bilo na feudalizam bilo na kapitalizam. Ljudi protiv komunista škrguću, ali potiho, u pijanstvu i bez svjedoka i što je najvažnije, bez pobune. A naš dječarac se s majkom seli od jednog gazde do drugog u potrazi za koricom kruha i suhom posteljom. Doslovno.
Pri tome doživljava nevjerojatne stvari, upoznaje se sa seksualnošću (i to ne samo vlastitom), ali i sa brutalnošću svijeta koji i u tzv. komunističkom distopijskom pravednijem svijetu poštuje samo novac, moć i materijalističke, ako hoćete, krajnje kapitalističke ili feudalističke nagone.
Za vrijeme cijelog romana naš lik s majkom sjedi na klupi u jednom slovenskom gradiću (čini se u Murskoj Soboti) gdje se treba prijaviti u Ekonomsku školu koju nerado upisuje. Njegova je želja bila upisati se u Gimnaziju i to uz stipendiju, ali su ga majka i aktualni gazda namjerili upisati rudarsku školu iz koje naš junak, zaljubljenik u literaturu koji odmalena zna da želi postati pjesnik, tj. pisac, bježi glavom bez obzira pokazujuću iznimnu snagu volje i snažni, borbeni karakter.
A ta ga volja i karakter dovode do brojnih problema sa prijateljima, starijim ljudima od autoriteta, sa policijom i školskim ravnateljima, pojedinim župnicima, ali i sa vlastitom majkom. Ona ga nemilosrdno šamara i to čak i pred ljudima jer naš prkosni pobunjenik uporno ne želi postati pokorni vjernik u duhu tradicije slovenskog seoskog okruženja. I dok ima brojne probleme s muškim rodom i majkom, bolje pliva na onom ženskom terenu.
Zaljubljive je prirode, ali i osoba snažnog seksualnog libida koji se ne ustručava pokazati čak i pred puno starijim ženama. Iako se uvijek spreman potući i pobjediti čak i u neravnopravnoj borbi te je često prljav i zapušten jer mora čistiti štale i voditi stoku na ispašu, prilično privlači suprotni spol, a zbog svoje pjesničke duše ostvaruje čak i romantičan odnos sa mladom učiteljicom slovenskog jezika koja ga bespogovorno i nekonvencionalno protežira.
Tone Peršak "Preobrazbe" je napisao u starinskom pripovjedačkom ključu, vrlo realistički, uz puno detaljiziranja i podosta ponavljanja, pa vam se ponekad čini da su neke stranice u knjizi krivo uvezane. Ali nisu. No, uz pomoć svog tog minucioznog i sporog opisivanja slovenskog ruralnog kraja u kojem sve pršti od tragičnih sudbina, ali i od nesputane erotike koja je jača i od ideologija i od društveno prihvatljivog morala,
Peršak dobiva čvrstu romanesknu strukturu i štivo s kojim će se mnogi poistovjetiti jer će u njemu naći likove i događaje koje su i sami doživjeli u svojim socijalističkim djetinjstvima. A i onaj zahtjevniji i zaguljenijii čitatelj naći će u Peršakovom štivu i one vječne literarne i općeljudske univerzalne dileme o tome što je dobro, a što zlo i da li ponekad i dobro može biti zlo, a zlo dobro.
