Bruce Springsteen nije se na novom albumu “High Hopes” autorski baš namučio; preradio je nešto starih, diskografski nepokrivenih pjesama i, neobično za njega, među 12 pjesama uvrstio čak tri obrade. To albumu možda daje dozu neobaveznosti, ali stvar je ozbiljnija: očito je više nego u vlastitu autorstvu Bruce našao poticaj u gitaristu Tomu Morellu (Rage Against The Machine) koji je heavy zvukom pomalo rasklimao uredni tradicionalizam E Street Banda.
Naslovna pjesma “High Hopes” već je u originalu The Havalinasa zvučala dovoljno springstinovski da se mogla naći na albumu, ali s Morellom Bossov zvuk dobiva daške svježine. Slično je i s pjesmom “Harry’s Place” gdje ravni ritam narušava pomalo atonalni solo na saksofonu, nakon čega Morello opet rastače shematizam u “The Ghost Of Tom Joad”, a sve završava neočekivanom obradom Suicideove “Dream Baby Dream” koja je od elektropsihodelije pretvorena u repetitivnu klavijatursku budnicu.
Ostale pjesme možda nisu nešto osobito, solidan Springsteenov formulaični prosjek (možda je najispranija “American Skin (41 Shots)”), ali nije ni podbačaj kako rogobore neki njegovi fanovi i kritičari.
★★★★☆
Obavezno čuti: "High Hopes", "The Ghost Of Tom Joad"
>> Springsteen osoba godine - 'Kad ga vidim, kao da sam u crkvi'
