Britanski The Editors jedan su od onih rock-sastava koji je iz godine u godinu rastao na našem tržištu. Ne baš kao obljubljeni The National, ali su u subotu navečer u malom Domu sportova pred više od tri tisuće ljudi održali svoj najveći samostalni koncert u Zagrebu. Doduše, svirali su osim u Tvornici nekoliko puta i u većoj susjednoj dvorani Doma sportova pred godinu i pol na Pozitivnom koncertu, a i na INmusicu 2013., ali je subotnji nastup bio kruna dosadašnjih.
No, moram priznati podjednako predvidljiv kao i ostali njihovi koncerti koje sam vidio. Ništa se ne može prigovoriti usviranom bendu koji je u sat i pedeset izveo 24 pjesme pred oduševljenom publikom. Od ovacija za najpoznatije hitove poput “Papillon” ili “Ton Of Love”, do “Munich” pred kraj bisa, The Editors su pošteno odradili nastup. Čuli smo i dvije nove pjesme s nedavne kompilacije u povodu 15 godina rada, “Frankenstein” i “Upside Down”, ali je u svemu nedostajao bilo kakav jači emocionalni angažman petorke na pozornici.
Do neke mjere problem je i što se njihova mješavina utjecaja od Placeba, Bauhausa, Dead or Alive, Sisters of Mercy do Simple Mindsa, čini pretjerano derivativnom, ali zagrebačka publika sklona tamnom zvuku modern rocka izraslog iz 80-ih nije im baš ništa prigovorila. The Editors su se opet pokazali kao maksimalno profesionalna i sigurna scenska jedinica koja himničkim melodijama, potmulom ritam sekcijom i glasom Toma Smitha nedvojbeno “drma” publiku. No, nakon mnogo ponovljenih dolazaka, izostanak bilo kakve promjene od onog već viđenog pokazuje se kao uteg ako od njih očekujete nešto drugačije.
