Mnogo je simbolike u datumu koji je Marija Sekelez odabrala za proslavu 50 godina umjetničkog djelovanja. Slavilo se u Noći kazališta, u kazalištu koje je obilježila svojim ravnateljstvom – Žar ptici.
Slavila je glumica koja je u mnogim sferama svom djelovanja bila istinski pionir, počevši od velike slave koju joj je tadašnja Televizija Zagreb donijela ulogom oštroumne sekretarice Cat u desetominutnim filmovima u kojima se tražilo rješenje zločina, a koji su bili igra za gledatelje tada superpopularnog kviza “3, 2, 1... kreni” još dok je bila studentica zagrebačkog ADU, preko tridesetgodišnje karijere slobodne umjetnica koja je svoju plaću morala zaraditi, pa sve do TV autorstva i dječjeg kazališta od kojeg je stvorila važnu točku odrastanja generacija djece i u sklopu kojeg je pokrenula i vodila važan međunarodni festival.
No svega toga ne bi bilo bez glumačkog nerva, ali i velike glumačke hrabrosti. U večeri posvećenoj toj bogatoj karijeri, u kojoj su se okupili mnogi koji su je obilježili, poput Miroslava Lilića, nekadašnjeg ravnatelja HTV-a, koji joj je za vrijeme Domovinskog rata u doslovno desetominutnom razgovoru (o čemu je govorila sama Marija i na čemu mu je i osobno zahvalila sa scene) dozvolio da realizira i autorski vodi glazbeno-poetski serijal “Dok nam živo srce bije” koji je u sjećanjima mnogih ostao trajno zabilježen kao snažan antiratni prosvjed u kojem su u tim olovnim vremenima progovorili najveći pjesnici, književnici, glumci... Proslava nije mogla proći ni bez Acije Alfirević, bez koje ne bi bilo jedne od najupečatljivijih, velikih monodrama ove glumice “Isadora ili prva bosonoga plesačica”, velikog kazališnog dostignuća s kojim je Marija Sekelez gostovala po cijelom svijetu, ali i brojnih drugih poklonika njezina rada.
Mnogi, naravno, pamte i njezine nezaboravne uloge koje je ostvarila na sceni Teatra &TD u njegovim najsjajnijim godinama, gdje je ostvarila velike uloge u velikim ansambl hit-predstavama koje su igrale i više od deset godina, ali i zapažene nastupe u popularnim dramskim TV serijama od kojih se posebno pamti uloga u “Kapelskim kresovima”.
No sama Marija kao jednu od svojih najvažnijih uloga istaknula je onu u drami “Kad ftičeki popevaju” iz 1988. godine, koju je prema scenariju Mladena Kerstnera režirao Milivoj Puhlovski, a za koju je ta fetiva Splićanka (iako rođena Vukovarka) progovorila besprijekornim kajkavskim. U sklopu proslave uzvanici su imali prilike vidjeti i dokumentarni film koji je producirala Umjetnička akademija u Osijeku, a snimili autorica Helena Sablić Tomić, dekanica te akademije, i snimatelj Davor Šarić, jedan od tamošnjih profesora.
Film i Marijina sjećanja na neki su način priča o dobu nevinosti hrvatskog glumišta, vremenima u kojima se imalo malo materijalnog, ali su se duhovno i intelektualno dosezale visine koje su danas dio hrvatske kulturne baštine. Sve u svemu, bila je to večer u kojoj je dostojanstveno proslavljena karijera ovjenčana i Nagradom Vladimir Nazor za životno djelo, ali i onim najvažnijim – pljeskom publike, od kojeg, kako kaže Marija, svi glumci žive.
