Eugenu Varziću slikanje je kao disanje pa, kaže, ako ne slika, postaje opasan za okolinu. Jedan je to od razloga zašto rijetko izlaže, fokus mu je na stvaranju.
Slavonac istarske adrese
No u ovom trenutku to nije slučaj jer prisutan je na čak dvije izložbe – u Zagrebu i španjolskom gradu Zaragozi. Upravo je ova druga značajna ne samo po tome što pod nazivom “Algo más que realismo…” (Nešto više od realizma) okuplja najveće realiste i hiperrealiste već i po tome što je uz svjetsku slikarsku elitu, među kojom su i Adolfo Córdoba, Agim Sulaj, Alejandro Decinti, Almudena Mahiques, Andrés Castellanos, Antonio Cazorla, Arizabalo, Carlos Muro, Carmen Mansilla, Cortes Antequera, Cristóbal León, Daniel Parra, David Eichenberg... Eugen Varzić prvi Hrvat na nju pozvan. Predstavlja se radom velikog formata “Andragathia” iz novog ciklusa “Different kinds of love”, koji će predstaviti sljedeće godine i nizom izložbi u domovini, u Đakovu, Pakracu, Slavonskom Brodu, Zagrebu, Šibeniku i Motovunu. Vidjevši tu sliku još u njenu nastanku, direktor galerija Artelibre José Enrique González pozvao ga je na prestižnu izložbu.
Dovoljno je spomenuti da upravo Artelibre organizira izložbe u Španjolskoj na nacionalnom i međunarodnom nivou, bavi se umjetničkim sajmovima, radionicama i izdavaštvom te svake godine izdaje knjigu “Leonardo” koja prati međunarodni natječaj portretnog slikarstva ModPortrait, u kojem su prošle godine objavljeni i Varzićevi radovi.
Njegove slike, kao što smo spomenuli, mogu se pogledati i u Zagrebu na upravo otvorenoj skupnoj izložbi “Leave a trail” u Galeriji Zvonimir, nastaloj u povodu pete obljetnice portala PerceiveArt. I tu nije kraj. Krajem godine Varzić sudjeluje i na 18. trijenalu hrvatskog slikarstva Plavi salon, tradicionalnoj nacionalnoj izložbi koja se održava u Zadru u organizaciji Galerije umjetnina Narodnog muzeja Zadar.
Varzić je podrijetlom Slavonac, rodio se Đakovu, a stasao i karijeru gradio u Slavonskom Brodu, Rijeci, Madridu, jedno vrijeme imao atelijer u Parizu, a potom se vratio kući – ali u Istru, gdje živi i stvara u Kufcima, čije samotne zime pogoduju stvaranju.
– Volim pripadati Brodu, taj grad me definirao. Nakon iskustva na ratištu, upisao sam Akademiju u Rijeci i put me odnio u Istru. I u Parizu sam bio neko vrijeme, ali nisam se tamo baš najbolje osjećao. To su bile godine kada su po ulicama gorjeli automobili, moja kći je bila mala i sve skupa mi se učinilo suludim. Osim toga, ti si negdje drugdje uvijek stranac, a ovdje sam ipak svoj na svome – kaže.
Dvije strane uspjeha
Iskorak u karijeri napravio je odlaskom na edukaciju u Španjolsku, gdje je upoznao neke nove ljude, nove stavove, nove likovne izraze i drugačiju umjetničku slobodu. Stilom jest figurativac otkad zna za sebe, ali ne voli da ga se trpa u ladicu hiperrealizma. Dakle, i po stilu je neovisan baš kao i na likovnoj sceni, na kojoj se probija sam. Čak nije član HDLU-a jer nije vidio sreću u toj formaciji koja, veli, nema svrhu. Ostvario je svjetski uspjeh, čemu u prilog govori i izložba u Španjolskoj, no ne voli raditi razliku između svoje karijere u svijetu i kod kuće. A uspjeh je za njega suprotan broju prodanih slika i priznanja, a moto mu je: “Kad uspijem, bit ću dvostruko sretan – zbog onih koji su vjerovali i zbog onih koji su sumnjali u mene.”
